Pages Navigation Menu

SEE~ROCK 2015. – Schwarzlsee, Graz

SEE ROCK 2015. Judas PriestSee-Rock festival održava se od 2012. godine. Ovogodišnji je festival bio jednodnevni za razliku od prethodne dvije godine kad se održavao tokom dva dana. Za početak bi trebalo odmah reći kakva je bila posjećenost u odnosu na prethodne godine. To bi se ustvari najbolje moglo ilustrirati činjenicom da je na području koncertnog prostora od prošle godine bio ni manje ni više nego – parking. Pitate se gdje je onda bio koncertni prostor? Pa isto gdje i prošle godine, umanjen za područje parkinga… Mislim da to najbolje govori o podbačaju. Službena brojka je oko 5000 ljudi, iako bih se po odokativnoj procjeni usudio reći da ih je bilo i manje od toga. Sa smanjenim kapacitetima, smanjene su i ostale stvari – ponuda na festivalu je bila u skladu s tim znatno skromnija. Jedina ‘prednost’ bi bila drastično smanjenje wavebreaker-a u odnosu na prošlu godinu (nešto kao fan pit, samo veće) čime se je postigla kompaktnost jer prošle godine je wavebreaker bio toliko velik da je bio velikom većinom prazan. A to jako loše izgleda – ispred pozornice ima nešto sitno (pritom mislim na tisuću-dvije) onih koji su izdvojili za skuplju kartu, zatim dolazi ogromna rupa te iza ostatak publike.

Što se tiče izbora bendova opet se ponavlja priča kao i na nekim drugim festivalima (ne mislim pri tom na niti jedan specifičan jer ima ih dosta koji imaju takvu praksu) gdje organizatori nastoje privući publiku usmjerenu prema raznim žanrovima odnosno podžanrovima metala (ili neke druge vrste glazbe). ILL NINO i KORN očito služe privlačenju neke mlađe publike. Budimo realni – koliko publike koja sluša JUDAS PRIEST i ACCEPT ujedno sluša i KORN? Ili ILL NINO? Sigurno postoje neki, ali su svakako u malom broju.

Nadalje, velika većina bendova je s njemačkog govornog područja (osim 3 benda – ILL NINOKORN JUDAS PRIEST). Pri tome prvi bendovi su praktički malo poznati lokalni bendovi iz Graza. Ako tome pridodamo gotovo svako odsustvo znanja engleskog od strane bilo koga zaposlenog na festivalu, dolazimo do zaključka da je festival usmjeren na lokalnu publiku. To dodatno potvrđuje i sama web stranica festivala koja je pogađate – samo na njemačkom. S obzirom da sam na parkingu uočio podosta slovenskih i nešto manje hrvatskih tablica, dakle raznovrsne publike ipak ima.

Prvih 5 bendova, kao što je već spomenuto, bili su lokalni bendovi iz Graza i okolice. S jedne strane podržavam nastupe ovakvih bendova na festivalima čime im se daje šansa da ih vidi veći broj ljudi, ali u ovom slučaju bih rekao da je to služilo popunjavanju rupe te da bi se dobio dojam kako na festivalu svira količinski više bendova. Prvo, neki od njih nemaju nikakve web stranice ili štogod gdje možete naći neke podatke o njima, a ako i imaju onda je na njemačkom. Dalje, satnica koju su dobili – svaki bend je imao 10 (slovima: deset!) minuta i 5 minuta do sljedećeg. Već godinama posjećujem kako koncerte tako i festivale, ali ovako nešto nikad, baš nikad nisam doživio. Što i kako bend može odsvirati i predstaviti se u 10 minuta? I što onda uopće napisati o njima? Naravno da je sve kasnilo jer je bilo nemoguće održati takav tempo. Kašnjenje se tako nadoknadilo smanjenjem pauze između narednih par bendova čime su opet posljedično ti bendovi bili zakinuti za pripremu.

KISSIN' DYNAMITE @ SeeRock2015

Prvi od tih je bio bend za koji sam stekao dojam kao da su greškom zalutali na festival bili su KISSIN’ DYNAMITE. Sviraju nekakvu kombinaciju metal-power-glam-popa i to bi sve bilo u redu da ne izgledaju i ponašaju se kao da su nekakav tipični boy-bend koji, eto, nije odlučio svirati pop nego nešto drugo jer i to je popularno pa ‘ajde… Ali da me se ne shvati pogrešno – sviraju sasvim dobro i publika ih očito poznaje i voli, mlađa naravno. To su ti austrijski/njemački bendovi kakvih ima na svakom festivalu u Austriji ili Njemačkoj (uključujući Wacken), a koji sviraju nešto što ja očito nikad neću shvatiti jer nisam Nijemac. Ili sam možda samo prestar.

BEYOND THE BLACK @ SeeRock2015

Sasvim prosječan metal bend sa ženskim vokalima i goth-sympho utjecajima kakvi su popularni u zadnje vrijeme je bio BEYOND THE BLACK. Svirka je bila OK, zvuk odličan, a također i pjevačica ima jako dobar vokal uživo, ali sve skupa je prosječno i po ničemu se posebno ne ističe. Kod ovakvih bendova je ustvari problem da imaju dobre tehničke sposobnosti, vidi se da predano rade, ali jednostavno (makar zasad) ne uspijevaju napisati dobre, originalne pjesme.

ILL NINO @ SeeRock2015

Prvi bend s ne-njemačkog govornog područja su bili ILL NINO. U odnosu na bendove prije, vidi se da je ovo ‘pravi’ bend. Jako dobar zvuk, groove sa dva bubnjara te stil koji bi ovako slobodno mogao nazvati latino-nu-core-metal (‘obožavatelji’ etiketiranja bendova će ovime doći na svoje) svakako na momente zvuči jako moćno. Kažem na momente, jer je ostatak relativno mlak i dosadnjikav. Barem meni.

DORO @ SeeRock2015

Doro ‘Metal Queen’ Pesch je nedavno napunila 51 godinu. Niti po izgledu, a što je najvažnije niti po glasu i nastupu se to ne bi reklo. Štoviše, bez pretjerivanja slobodno biste ju smjestili u tridesete, a ne pedesete godine života. Žilavost, energija i benganje tokom čitavog koncerta. Bez prekida. Definitivno podiže nastup za bar jednu ocjenu. Koji, kad smo već kod nastupa, nije bio ni najmanje loš. Štoviše, zvuk jako dobar, bend uigran, set lista, rekao bih, skoro pa savršena. Kad bi sastavljao listu WARLOCK pjesama koje su mi najdraže nekako bi to bile upravo ove koje su bile odsvirane. Dakle, dobili smo nekakav WARLOCK best of (između ostalih – ‘Earthshaker Rock’, ‘Burning the Witches’, ‘True as Steel’, ‘All We Are’, ‘Hellbound’) začinjen sa svega dvije DORO pjesme sa zadnjeg studijskog albuma (‘Raise Your Fist in the Air’ te ‘Revenge’). Iako je ovo bio sedmi put da gledam DORO, rekao bih da mi je možda dosad i najbolji, prvenstveno zbog set liste, ali i ne samo zbog nje.

ACCEPT @ SeeRock2015

Nakon DORO, na pozornicu se popeo još jedan legendarni njemački heavy metal bend – ACCEPT. Kao i DORO, imali su 1 sat za nastup, što je možda premalo za band njihovog profila i staža. Prije nego krenem u hvalospjeve, da kažem nešto i o manama: novi pjevač Mark (dobro, nije više tako nov, ali nakon Uda tko god dođe računam ga pod ‘novi’), iako se jako dobro uklopio u bend, vidno ima problema pri višim registrima. Mislim da bi puno bolje zvučao kad bi malo spustio glas, jer ovako mu glas užasno ‘škripi’ te se na momente gubi i ostatak benda ga potpuno nadglasava. Istina da je i Udov glas danas znatno ‘kreštaviji’ nego nekad, ali ipak nije ovako loš. Druga stvar koju bih komentirao je set lista – ako već sviraš na festivalu i imaš sat vremena, nekako očekujem da napraviš best of varijantu nastupa. Kao recimo DORO. ACCEPT su od 11 odsviranih pjesama imali 5 sa zadnjih albuma i 6 starih (‘London Leatherboys’, ‘Restless and Wild’, ‘Princess of the Dawn’, ‘Fast as a Shark’, ‘Metal Heart’, ‘Balls to the Wall’). Jasno je da žele promovirati novi album, ali opet… Nakon čangrizanja valjalo bi reći i što je bilo dobro, a to bi se najbolje moglo sažeti u jednu kratku izjavu: ono što smo čuli je bio pravi, punokrvni, čisti, sirovi, true heavy metal. Ne znam što drugo reći. Odličan zvuk, potpuno uigran bend, savršeno precizno odsvirano, čista energija koja izbija iz članova. Vidljivo je da je sve pod dirigentskom palicom Wolfa koji je u sredini pozornice proveo isto toliko vremena koliko i pjevač (koji je za to vrijeme boravio u pozadini i čekao…). Metal osamdesetih u punoj snazi bez imalo nostalgičarskog patosa i prizivanja starih vremena. Da makar svi bendovi iz tog vremena tako sviraju…

KORN @ SeeRock2015

Nadovezujući se na opasku o privlačenju raznovrsne publike, smanjen broj ljudi se svakako osjetio u wavebreaker-u nakon ACCEPT-a. Kao i u definitivno slabijoj reakciji publike u odnosu na kasniji JUDAS PRIEST. Što se tiče samog koncerta KORN-a, zvuk je kao i za vrijeme prethodnih nastupa bio jako dobar. Međutim, sam bend je mlitav, ako ga npr. usporedimo sa prijašnjim ACCEPT-om izgleda kao da su uloge zamijenjene – ACCEPT su desetak godina stariji, a za vrijeme koncerta se ponašanju kao da su desetak godina mlađi od KORN-a. Dio koji je posebno fascinantan je da su nakon praktički svake pjesme pravili pauzu čime su razbijali dinamiku koncerta – odlazili iza pozornice, pili vodu, brisali se ručnicima i kao vrh, Jonathan je uzimao kisik! Pa to sam vidio da radi samo Angus Young, ali s dobrim razlogom. Bez uvrede, ali Jonathan je na pozornici u usporedbi sa Angusom kao krepana mazga i još mu treba kisik. I na ‘bisu’, dovlačenje Gigerovog stalka za mikrofon kao posebnog rekvizita. Jer će s tim stalkom sve zvučati bolje. Stalak zaista super izgleda i mogao ga je imati čitavo vrijeme. Uz to, možda zaista pomaže pri pjevanju pa ne bi trebao uzimati kisik. Sve skupa, nije mi baš ostavio neki dojam. Gledao sam ih i prije 4 godine, i to je definitivno bilo bolje od ovog.

JUDAS PRIEST @ SeeRock2015

Nakon polusatnog slaganja pozornice i nestrpljivog iščekivanja publike, kreće ‘War Pigs’ intro, JUDAS PRIEST izlaze te počinju koncert pjesmama ‘Battle Cry’ te ‘Dragonaut’ sa zadnjeg albuma. U nastavku su očekivano većinom okrenuti starim favoritima koje i inače izvode u zadnje vrijeme (‘Metal Gods’, ‘Victim of Changes’, ‘Beyond the Realms of Death’) s tim da su se tu potkrale neke nove stvari koje prije nisu bile na repertoaru (‘Devil’s Child’, ‘Jawbreaker’). S novog albuma odsvirane su dodatno ‘Halls of Valhalla’ te ‘Redeemer of Souls’. Za kraj, odnosno bis(eve), ostavljeni su iskušani hitovi – ‘Breaking the Law’, ‘Hell Bent for Leather’, ‘Electric Eye’, ‘You’ve Got Another Thing Comin’, ‘Painkiller’ te ‘Living After Midnight’. Sam bend standardno dobro zvuči, kako je i očekivano. Možda je jedino vokal bio nešto niže u miksu od ostatka benda. Očita je razlika između Faulknera i ostatka benda, ne samo u godinama (ili upravo zahvaljujući njima), koji je preuzeo ulogu animatora publike te je čista dijametralna suprotnost uobičajeno statičnog Hilla te relativno nezainteresiranog Tiptona. Kad smo već kod pomičnosti na pozornici moram priznati da me Halford jako ugodno iznenadio. Inače povučen u dubinu pozornice i uglavnom statičan, pogleda u pod te sa krajnje slabom komunikacijom s publikom, ovdje je bio poprilično dinamičan. Šetao se naprijed-nazad, lijevo-desno, podosta pričao i najavljivao. Tu su bile i standardne doskočice te animiranje publike sa ‘je-je-jeeeee’. Naravno, uz mijenjanje odjeće kao da je na modnoj pisti (ovo nije sarkastična primjedba) te već uobičajen izlazak na pozornicu sa Harleyem i bičem u zubima prije ‘Hell Bent for Leather’. Na prvi pogled, sve je tu – set lista OK, zvuk OK, bend dobro raspoložen. Međutim, na žalost baš i ne jer svi znamo da Halfordov glas već odavno nije ono što je nekad bio. Niti očekujemo čuti izvedbe poput ‘Painkiller’-a onako kao što ih slušamo na pločama. Ali ono smo čuli (ili bolje rečeno ono što nismo) je, da se tako izrazim, blago katastrofično. Bez uvrede Halfordu, ali ono što se čulo pri imalo višoj i zahtjevnijoj vokalnoj dionici je više sličilo na cičanje i hropac nego na pjevanje. Na ‘Painkiller’-u je imao i razne efekte koji su pridonijeli izvedbi, ali se svejedno vidjelo da se muči i izgleda kao da će se srušiti na pozornici nakon svakog dugog vriska. I još bih naglasio da sam JUDAS PRIEST gledao nekoliko puta zadnjih godina i moram priznati da je ovo bila jedna od boljih izvedbi. Tako da ne želim niti opisivati na što je to sličilo kad nije bilo dobro. Ipak, da ne bude samo pljuvanja, moram reći da je Halford manje zahtjevne vokalne dijelove otpjevao sasvim pristojno, recimo za 4/5. Uglavnom, da se ne stekne loš dojam – koncert je bio sasvim dobar, ali mislim da bi se Halford trebao pokušati prilagoditi svojim godinama i glasovnim (ne)mogućnostima i ne pokušavati izvesti ono što očigledno više ne može. Što se tiče sveukupnog dojma, uz dobru svirku i loš vokal, JUDAS PRIEST ostavlja dojam nekakvog odrađivanja i jednostavno nema više ono ‘nešto’ što npr. ima ACCEPT.

Sve skupa, bez zanemarivanja ostalih, ACCEPT su svakako ispali heroji ovog festivala i zaista šteta što nisu (ipak razumljivo) imali headlinerski slot. Što se tiče samog festivala, uz jako dobar zvuk na praktički svim bendovima, dobru organizaciju (uz par manjih propusta) te vrijeme taman na rubu da ga se proglasi lošim, svakako je bitno ponovno spomenuti njegovu posjećenost. Nekako sumnjam u financijsku isplativost festivala s tolikom količinom ljudi i bendovima takvog kalibra. Bez loših namjera, ali nisam siguran da li će sljedeće godine biti u ovakvom obliku, sa ovakvim imenima (a da ne kažem da li će ga uopće biti).

Nenad Iljadica

See-Rock 2015 Gallery by Nenad Iljadica

LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK