Pages Navigation Menu

HELLFEST 2019. – Pays De La Loire, Clisson

HF 2019 plakat lineup kompletni14. izdanje HELLFEST-a donjelo je, uz pregršt bendova, manje kozmetičke promjene na području festivala. Budimo realni nije ništa ni trebalo pretjerano mijenjati u odnosu na lanjsko izdanje, no organizatori su ipak obratili pažnju na manje detalje. Detalji poput pisoara gdje je to bilo moguće instalirati bez da smeta za protok ljudi, zatim staze za šetnju po festivalu su bile izraženije iako tolika količina ljudi jest hodala gdje god i kako god je bilo moguće…

KNOTFEST, u organizaciji SLIPKNOT-a, ove je godine HELLFEST-u poslužio kao ‘nulti dan’ iliti ga uvertira za vikend. Iako se unazad, čini mi se cca 5 godina, glasalo da li da se uvede još jedan dan, četvrti, te pridobije još više i polaznika ali i bendova, s moje strane nisu dobili podršku, jer mišljenja sam da tzv. ‘nulti dan’ može uzrokovati samo još veću nelagodu i manjak komfora boravka na samom festivalu.

Unatoč upozorenju organizatora festivala da je ležanje i kampiranje sa madracima ispred svih pozornica zabranjeno, neadekvatnom ponašanju popriličnom broju ljudi nije bilo ni na kraju pameti pridržavati se novog pravila. Zbog istih, stvarani su ogromni čepovi glede tranziciju ljudi s jednog na drugi kraj festivalskog područja. S toga i ne čudi da je i ove godine gužva izazivala neželjena otkazivanja za odgledat po koji bend što na Altar i Temple šatorima, što na Warzone pozornici koja se nalazi na kontra strani područja.

Kao i svake godine moglo se naći za svakog ponešto. SLAYER su odradili posljednji koncert u Francuskoj, MANOWAR su u posljednji trenutak otkazali nastup. Uz KISS i DEF LEPARD, 50 godina karijere obilježili su ZZ TOP, dok se s druge strane moglo vidjeti manjih, zanimljivih, drugačijih bendova koji izlaze van okvira metala i rocka iako spadaju u ovaj žanr samom ‘konstitucijom’ benda ali i distorziranim zvukom. S toga krenimo redom…

HF 2019 banner za post d1

Iako je postojala dvojba čime početi festivalsku trodnevnu ludnicu te što odabrati između UADA-e i THE DWARVES, odluka je pala na THE DWARVES. Čikaški punk rockeri iz ’80-ih ponovo su se oformili i ovom prigodom nastupali na HELLFEST-u. Posebnu težinu ovom bendu trenutno daje članstvo Nicka Oliverija. Vidno raspoloženi, Nick Oliveri i društvo krenuli su silovito i isporučili poštenu dozu svog punka. Ne štedeći se nimalo, THE DWARVES su publiku motivirali vrlo brzo, a manji su ‘circle pitovi’ bili neizbježni. Blag Dahlia, neizmjerno pokretljiv i brbljav, u nekim je trenucima podsjećao na Caneta iz PARTIBREJKERS-a. Između pjesama je uveseljavao publiku raznoraznim pričicama i suludim najavama pjesama. Zvučali su moćno i zvuku se nije imalo što prigovoriti. Naprotiv, bio jako dobar kao i sam nastup. Nastupom od 40-ak minuta, što je i čisto dovoljno za bend ovakvog žanra, pripremili su nas za daljnje uživanje u festivalu.

DAUGHTERS HF 2019Odmah nakon THE DWARVES pohitali smo u šator Altar kako bismo svjedočili još jednoj premijeri. Ta premijera na ovogodišnjem izdanju HELLFEST-a bili su ne tako razvikani i ne tako znani bend DAUGHTERS, noise rockeri iz Rhode Islanda. Iako su nastali raspadom netipičnog grindcore benda AS THE SUN SETS početkom ’00-ih, DAUGHTERS imaju skroz drugu koncepciju. Uz noise-rock kombiniraju i grindcore pa ih možemo okarakterizirati kao ‘mračne, depresivne i bolesne’. Izgled pozornice, veliko platno s naslovnicom posljednjeg albuma ‘You Won’t Get What You Want’ te izgled i ponašanje članova benda nagovještavali su na nešto nenormalno. A tako je i bilo. Pjevač Alexis Marshall je svojim maničnim i histeričnim vrištanjem upućivao na ludost koju je i prezentirao u samom nastupu. Tijekom koncerta u nekoliko navrata udarao se mikrofonom u grudi, glavu, gdje god je stigao, a posljedice – crvene mrlje na Alexisovom čelu ujedno su bile i najvidljivije točke njegovog performansa. Par se puta Alexis spustio do publike te s nekolicinom upućenih fanova uspio ostvariti prisan kontakt pjevajući zajedno neke od pjesama. Sve to pred kraj nastupa kulminiralo je rušenjem jednog od monitora tj. postavljanjem istoga okomito na bočnu stranu, penjanjem na njega, skidanjem košulje, izvlačenjem remena i bjesomučnim bičevanjem vlastitih leđa. S obzirom da su zvukovno dosta zahtjevni, teško je bilo procijeniti koliko je zvuk odstupao od željenog, no po osobnom mišljenju rekao bih da su dobili što su tražili, kao i publika. Mučan nastup, ali definitivno jedan od onih koji se ne zaboravljaju lako. DAUGHTERS ostavljaju dojam koji je malo koji bend uspio postići. Nisu se štedjeli u niti jednom pogledu, ali definitivno su bend koji treba odgledati u klubu ili manjem prostoru kako bi se stvorila prava atmosfera. Bend je posljednji i hvaljen album izdao za IPECAC, izdavačku kuću osobenjaka Mikea Pattona i svakako se dobro uklapaju u društvo koje objavljuje za tu kuću.

POWER TRIP su svoj drugi nastup na HELLFEST-u odradili u šatoru Altar i vratili nas u razdoblje od 1985. do 1987. godine. Sjajan crossover/thrash koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Bez imalo rezerviranosti, štednje i sličnih menavara, nastup su obilježili energičnost i uigranost. Doduše, mlad su bend pa si tzv. švercanja ne bi smjeli niti dopustiti. Mosh pitovi, veći i manji kroz skoro cijeli nastup prisutni su fanovi započinjali sami od sebe i na taj način pokazali koliko su POWER TRIP voljeni bend koliko su dobrodošli na festival. Zvučali su sjajno, iako su po mom skromnom mišljenju gitare mogle biti i nešto glasnije. Zvučali su čvršće i znatno moćnije nego na albumima, s time da su odabrane aranžmane pomno izabrali kako ne bi izgubili dinamiku nastupa. Naposljetku su održali sjajan koncert, a publika je i nakon koncerta ostala više no oduševljena.

Pop punk veseljaci ME FIRST AND THE GIMME GIMMES odradili su set od 20-ak raznoraznih pop i rock klasika u svojim punk verzijama. Bilo je tu svega, od Cher, BLONDIE, Dolly Parton do Billyja Joela i Eltona Johna. Warzone je bio poprilično pun za vrijeme njihovog nastupa i od prve do zadnje pjesme čagica nije stajala.

Lemmy ploča HF 2019IMPALED NAZARENE su imali su nastup od cca 60 minuta. Iako zadnjih godina nemaju klasične turneje već više sporadično nastupaju po festivalima i klubovima, na HELLFEST-u sam ih imao čast gledati po drugi put. Nisam očekivao nikakav spektakl jer su IMPALED NAZARENE jedan od onih bendova koji ne zahtijevaju neku scenografiju kao ni koreografiju, već se baziraju na čistoj svirci. Spadaju u grupu bendova crust i punk žanra te ukoliko ste upoznati s diskografijom, nije ni potrebno ništa drugo osim srednje kvalitetnog zvuka. U je ovom slučaju zvuk bio podosta nabrijan po pitanju basa te se gitara poprilično loše uočavala. Rekao bih da se gitara više borila protiv basa. Bend kao bend bolje spada u manje klubove nego na pozornice ove veličine jer se gubi onaj ‘štih’ koji je bend u stanju isporučiti čak i nakon podosta ‘odigranih utakmica’ u karijeri. Šteta što je lošiji zvuk dominirao kroz nastup jer je set lista bila fantastična, neuobičajena i posebnija od set lista prijašnjih nastupa.

Nakon manjih tehničkih problema u trajanju od nekoliko minuta, KVELERTAK su razvalili hangar (čitaj: šator Altar) u kojem su nastupali. Kroz četrdesetak minuta svirke pokrili su sva tri albuma i oduševili prisutne svojim nastupom kojeg su odradili s lakoćom. Korektan zvuk i odabir pjesama te njihova popularnost ugodno su popunili podij spomenutog šatora. Novi pjevač Ivar Nikolaisen solidno je zamijenio dugogodišnjeg frontmana Erlenda Hjelvika.

Dekoracija HF 2019Premijerni nastup krnje inačice britanskih velikana VENOM osrednje se uklopila u ‘lineup’ ovogodišnjeg izdanja HELLFEST-a. Nisu pretjerano plijenili pažnju posjetitelja, a iskreno, nisam ih niti ja žudio pogledati. No kako su se ‘stvorile’ dodatne minute iz nekog manjeg interesa, ipak sam otišao baciti oko. Manja znatiželja stvorila se iz razloga što su VENOM INC. 2015. godine nastupili u Zagrebu, a taj je nastup stvarno bio vrlo dobar pa sam tako htio vidjeti na kojem su trenutno nivou. U međuvremenu su VENOM INC. objavili prvi studijski album koji baš i nije vrijedan hvale, bubnjar Abadon je napustio bend itd. No pitanje je bilo što VENOM INC. nakon skoro četiri godine mogu ponuditi. Počeli su, naravno, s novom pjesmom i tako stvorili podosta nedefiniranu situaciju jer, budimo realni, ljudi očekuju pjesme VENOM-a. No kako god, koncertne dinamike u prvih nekoliko pjesama nije ni bilo i prisutnima nije bilo odveć do headbanganja. Tek kad su krenuli s izvođenjem klasika VENOM-a poput ‘Witching Hour’, ‘Bloodlust’ i ‘Black Metal’ uslijedili su pravi ‘circle pitovi’ te atmosfera kakvu bi i trebali imati tijekom cijelog koncerta. Koncert kao koncert odradili su solidno sa krljevitim zvukom koji im i pripada, iako se može reći da su članovi benda bili poprilično raspoloženi. VENOM INC. Definitivno spada u kud-i-kamo manje prostore tako da se ovdje baš ne uklapaju s obzirom na veličinu pozornice. Tek se kasnije šator malo više popunio u odnosu na početak nastupa, no ništa posebno. Naposljetku, VENOM INC. pokušavaju doseći status Cronosovog VENOM-a, no kako stvari stoje dakle su od tog ostvarenja.

DROPKICK MURPHYS su na jednoj od glavnih pozornica okupili veliku količinu obožavatelja i iako ih volim, njihov mi nastup nije osobito legao. Ne znam je li problem u pirotehnici, setlisti ili jednostavno veličini pozornice i količini ljudi. Bend je bio raspoložen i odsvirali su korektno. Čak ne bih rekao da su nastup odradili, ali pravi feedback je izostao do ‘Rose Tatoo’ i ‘I’m Shipping up to Boston’. Kao što već rekoh, dobar nastup, ali vjerujem da bi svi rekli da im dvorane do 2000 ljudi bolje pristaju.

Iako sam kasnio na početak, desetak minuta nastupa UNCLE ACID AND THE DEADBEATS mi je sigurno bio najbolji taj dan. Odličan zvuk, light je odlično nadopunjavao događanja na pozornici, a setlista je bila odlična i kulminirala je na ‘I’ll Cut you Down’ s kojom su odnijeli krov. Svi minusi koji se tiču zvuka na albumima ovdje su ispravljeni, moćno i glasno. Fantastičan nastup fantastičnog benda.

FU MANCHU su dobro popunili hangar s obzirom na to da su CARCASS svirali u susjednom prostoru. Zvuk nije bio najsretniji – prejak bas i kreštave gitare, ali u konačnici je bilo podnošljivo. Solidan nastup, ali ni po čemu poseban. Podigli su publiku sa ‘California Crossing’ i ‘King of the Road’.

CARCASS HF 2019.Svaki put kad čujem da su CARCASS potvrdili nastup nekako me dodatno zaintrigiraju. Iako, budimo realni, od CARCASS-a se ne očekuje ništa drugo od neke vrste odrađivanja, ali opet mi ih je bilo drago pogledati. Doslovce nemaju ništa novo za ponuditi osim već uigrane sheme stare otprilike pet godina. Tu i tamo izmijene, dodaju ili maknu pokoju pjesmu na set listi pa ista danas izgleda poprilično ziheraška. Koja je poanta sviranja istih pjesama kao i prije četiri godine kada su posljednji put nastupali na HELLFEST-u? Jeffova spontanost u komunikaciji s prisutnima je jedina originalnost samog koncerta. Odlična uigranost (čitaj: preciznost u sviranju) ostavlja dojam da bi ovako mogli u nedogled, dok se s druge strane postavlja pitanje: ‘Gdje je smisao svega toga?’ Nadalje, ne očekujući ništa, nastup kao nastup CARCASS su odradili vrlo solidno. Zvuk je bio malo previše podešen na bas barem prema van, a s obzirom da su u bendu dvije gitare, smatram to kao određenu vrstu propusta. Scenografija pozornice vrlo impozantna kao i uvijek, kao i osvjetljenje. Sve u svemu, solidno odrađen koncert bez previše emocija.

Prvi dan zatvorili smo nastupom legendarnog ‘horror heavyanera’ KING-a DIAMOND-a. Iako je svoja prva dva koncerta na HELLFEST-u (2012. i 2016.godine) odradio na glavnim pozornicama, ovaj je put KING DIAMOND nastupio u šatoru Altar. Mogu čak reći da je to bilo dobro procijenjeno od strane organizatora jer broj prisutnih je bio značajno manji negoli spomenutih godina. Standardna teatralna pozornica na tri nivoa povezana stepenicama izgledalo je kao da smo u kazalištu, a ne na festivalu. KING DIAMOND je svoj nastup započeo s kašnjenjem od 20-30 minuta. S obzirom na tematiku pjesama, KING je sa sobom doveo cijelu scenografiju koja je neizostavni dio nastupa te uvelike pridonosi cijelom spektaklu. Počastio nas je s nekoliko ekskluziva. Nova pjesma ‘Masquerade Of Madness’ prvi je puta izvedena uživo kao i pjesma ‘Behind These Walls’. Osim toga, izveo je i pjesmu ‘The Lake’ nakon nekoliko desetljeća nesviranja, točnije prvi put nakon 1986. godine, dok je ‘The Invisible Guests’ odsvirana prvi put nakon 2006. godine. Sve u svemu, KINGov vokal nije ni približno na nivou na kojem je bio, no i logično je da nakon toliko godina i dva ugrađena ‘bypasa’ ne može proizvesti slične dionice. Kao spas za njegovo ‘failanje’ poslužila mu je žena. Prvi puta ona se nije skrivala iza kulisa, već je bila ‘ukomponirana’ u scenografiju, stojeći na prvom nivou instalirane pozornice. Vokalna se razlika podosta osjetila posebice kod KING-ovih falševa kada ih je dotična gospođa izvlačila tj. popravljala. KING ovim koncertom nije pružio ništa neviđeno i novo osim sviranja spomenutih premijera s time da mu naglasak na prebasiranost i tiše gitare nikako nisu ušli u prilog.

HF 2019 banner za post d2

S nizozemskim veseljacima BATMOBILE krenuo je drugi dan. Bend super raspoložen, zvuk odličan, pjesme brze i brže, ma milina. Pjevač u suludom odijelu razletio se po pozornici, a ni ostatak benda nije previše zaostajao. Na kraju nastupa kontrabasist je okrenuo svoj instrument naglavačke i tako svirajući izazvao oduševljenje svih prisutnih.

MANTAR HF 2019.Nakon BATMOBILE-a uslijedili su MANTAR, njemački sludge duo. S ukupno tri studijska album te nekolicinom singlova svojim drugim nastupom na HELLFEST-u promovirali su posljednji album ‘The Modern Art of Setting Ablaze’. Naravno, radi festivalskog nastupa su izmijenili set listu pa su tako ‘morali’ odraditi tj.odsvirati i ranije aranžmane, no spomenutu su listu odlično posložili kombinirajući sporije sa srednje brzim pjesmama. Time su dobili na dinamici cijelog koncerta. Čak i u trenucima kada su sporiji ritmovi počeli dominirati nije se gubio nivo dinamike. Zvuk je bio odlično izbalansiran tako da su MANTAR zvučali moćno, onako kako i trebaju za što uvelike treba zahvaliti i festivalskoj produkciji. Fascinantno je kako gitara i bubanj mogu zvučati tako dobro bez basa. Količina energije koju su isporučili vjerojatno je dovoljna bila za napajanje manjeg grada, a nisu se zaboravili ni sprdati na račun MANOWAR-a i njihovog otkazivanja nastupa.

SUMAC nisam posebno doživio jer sam još uvijek bio po dojmom MANTAR-a i teško mi se bilo prebaciti na njih, ali volio bih ih pogledati pod drugačijim okolnostima.

Njemački psychobilly bend MAD SIN zvučali su osrednje što me je začudilo jer su svi bendovi na Warzoneu zvučali sjajno. Gitare su zvučale čudno, ali to očito nije smetalo nikome. Iako zvuk nije bio najbolji, nastupu se nema što prigovoriti. Dobar feedback publike kulminirao je prilikom izvođenja ‘Ace of Spades’. Naime, basist Valle se spustio u publiku, zalegao na ekipu koja ga je oduševljeno prihvatila dok je on noseći svoj kontrabas i crowdsurfajući odsvirao cijelu pjesmu. Treba li uopće spominjati masovno oduševljenje?

THE OCEAN su nastupili sa znatno promijenjenom setlistom u odnosu na prošlogodišnji nastup u Močvari, iako nemaju novih izdanja. Mlak nastup bez prevelikog feedbacka publike. Generalno, ni dobro niti posebno loše. U Močvari su bili znatno bolji. Izgleda da bolje funkcioniraju u malim prostorima.

ZZ TOP HF 2019.Prvi koncert koji sam pogledao na jednoj od glavnih pozornica bio je ZZ TOP. Teksaški bradonje slave 50. godišnjicu djelovanja i okupili su solidan broj obožavatelja. Što očekivati od benda koji svira 50 godina i čiji članovi su sedamdesetogodišnjaci? Nastup ni po čemu poseban i rutinerski odrađen. Bubnjar Frank Beard je izgledao kao da će zaspati tijekom svirke i kao da jedva čeka da nastup završi pa da ide spavati. Prošli su po dobrom dijelu svoje diskografije s naglaskom na prve albume, ali, naravno, nisu zaobišli najveće hitove s ‘Eliminatora’ s kojeg su odsvirali čak 4 pjesme. Ostatak setliste su bili klasici tipa ‘Waitin’ for the Bus’, ‘Jesus Just Left Chichago’, ‘Thank You’, a za kraj su ostavljene ‘Legs’, ‘La Grange’ i ‘Tush’ koje su izazvale najveće oduševljenje.

Clockwork Orange ekipa THE ADICTS održala je zabavan nastup u kojem nije nedostajalo konfeta i sličnih scenskih rekvizita. U svojih sat vremena otprašili su dobar presjek karijere uz neizostavne hitove ‘Joker in the Pack’, ‘Tango’ i ‘Troubadur’. Naravno, ovacije su pokupili sa svojim najvećim hitom ‘Viva la revolution’. Gledao sam ih prije po klubovima i iako su ovdje odradili dobar posao, klupski prostori su za njih znatno bolji izbor.

BLOODBATH predvođeni Nick Holmesom iz PARADISE LOST-a, bili su posljednji subotnji bend koji smo odgledali. Nakon četiri godine BLOODBATH su promovirali posljednji, četvrti po redu studijski uradak. Iako mi je treći po redu album i prvi s Nickom Holmesom najviše sjeo, posljednji mi nekako ne odgovara. Nick je odličan frontmen, pogotovo u ulozi death metalca s obzirom da ‘clean’ vokalne dionice više ne može otpjevati, a to smo svjedočili više puta na koncertima PARADISE LOST-a. Ova verzija Nicku puno bolje odgovara tako da bi po mom mišljenju trebao i ostati u BLOODBATH-u. Što se set liste tiče, dobili smo sa svakog albuma ponešto, ukupno 10 pjesama koje su se dobro nadovezivale. Koncert je bio isprepleten dobrom komunikacijom i Holmesovim motiviranjem, a obilježilo ga je i odlično osvjetljenje. Po mom mišljenju, najbolje od svih bendova koji su nastupali na pozornici šatora Altar. To je ujedno bio i veliki plus s obzirom da je zvuk podosta dobro naginjao njihovom ‘švedskom zvuku’, iako je morao biti univerzalan za sve pjesme. Naravno, tu je morala postojati i doza krlje koja je davala poseban šarm cijeloj predstavi. Inače, zvuk na svakom albumu varira u određenom postotku pa je bilo zanimljivo čuti stare stvari s drugačijim i možda boljim zvukom od onog na studijskim verzijama. Na kraju, BLOODBATH su pružili jedan solidan performans koji će ostati ne previše upečatljiv.

HF 2019 banner za post d3

Posljednji dan festivala otvorili smo s nastupom thrashera iz Zaljeva San Francisca DEATH ANGEL koji su nastupali podosta rano, u 13:25. Četrdesetak minuta svirke iskoristili su solidno. DEATH ANGEL su nedavno objavili novi studijski album s kojeg su odsvirali svega jednu pjesmu ‘Humanicide’. Ostatak vrlo kratke set liste, ukupno šest pjesama, popunile su koliko toliko starije pjesme. Šteta što su DEATH ANGEL svirali tako rano i imali skraćenu satnicu jer govoreći iz iskustva, definitivno su jedni od boljih pokretača atmosfere i motivatori publike. Pogotovo što bi dužom satnicom i probranim pjesmama napravili još bolju atmosferu. Bend je bio sjajno raspoložen, a frontmen Mark Osegueda je, uz to što je odličan vokal, podgrijavao uzavrelu atmosferu od samog početka. Feedback publike nije izostao, ali sve je to skupa bilo samo zagrijavanje za thrash poslastice koje su uslijedile kasnije u danu. Ako ćemo biti picajzle, možemo reći da su gitare bile nešto tiše podešene, ali s obzirom na postignut ambijent, smatram da bi to bio zanemarivi minus. Sve u svemu DEATH ANGEL su još jednom pokazali da su odlični uživo i da ne mogu kiksati te da uvelike mogu pružiti odličan nastup, iako se po mom mišljenju spomenuta atmosfera bolje doživljava u manjim prostorima.

Čekajući nastup CLUTCH-a na glavnoj pozornici, ulovio sam pola sata TRIVIUM-a koji su svirali na susjednoj pozornici. Nisam njihov fan, ali svaka čast na svirci. Veliki mosh pit pa circle pit i na kraju wall of death. Dobra komunikacija s publikom. Bio mi je gušt pogledati ih dok sam čekao pravu stvar. CLUTCH ubijaju na pozornicama svih veličina. Nisam bio siguran kako će izgledati na velikoj pozornici, ali pokazali su da su meštri od formata od prve stvari. Tim Sult na gitari i Dan Maines na basu kao da su zavareni za pod.

Valjda se nisu pomakli ni za centimetar, ali je zato frontman Neil Fallon nadoknadio njihovu nepokretnost neprestanim jurcanjem s jedne na drugu stranu pozornice. Bubnjar Jean-Paul Gaster također se razbacao za dvojicu. Dobra setlista koja se očekivano naslanjala na zadnji album plus nekoliko iznenađenja u vidu ‘Mob Goes Wild’ i nove pjesme ‘Evil’, obrade od CACTUS-a. Feedback publike je bio fantastičan kao i Neilova komunikacija s istom. Crowdsurfinga vjerojatno nije bilo toliko niti na jednom nastupu prije. U svakom je trenutku barem petero ljudi bilo nošeno, uz neizostavne komedijaše s luftićima ili ogromnim napuhanim rakom. Sunce je neumoljivo peklo i izgorio sam kao šibica, ali ni to nije umanjilo moje oduševljenje nastupom. Meni osobno, najbolji nastup na festivalu.

Ogledalo VIP HF 2019.Belgijski blackeri WIEGEDOOD također su imali premijerni nastup na festivalu. S tri objavljena albuma, na HELLFEST-u su uspjeli odsvirati svega pet pjesama s obzirom da su im pjesme duže minutaže. Kako god, dotakli su se sva tri albuma te uspjeli stvoriti određenu atmosferu, iako je za njih ova veličina pozornice malo prevelika. Definitivno bi u manjem prostoru napravili bolju vibru, ali i dobili onu pravu black metal atmosferu kroz reakciju publike jer je svojim pjesmama i mogu napraviti. Vraćamo se na zvuk koji je s obzirom na dvije gitare bio malo prebasiran prema van. Čak je prva polovica koncerta bila kud-i-kamo korektnija po tom pitanju, no drugi dio koncerta su ipak uspjeli pokvariti. Visoki i srednji tonovi nisu bili toliko prepoznatljivi, što me je dodatno zasmetalo. Bend kao bend su bili na profesionalnom nivou i nisu se štedjeli niti sekunde. Na pozornici su davali maksimum te nije bilo dojma da odrađuju. WIEGEDOOD su mi u zadnjih par godina otkriće i mogu ih samo nahvaliti. Zadnjih godina dosta su aktivni i imaju dosta turneja što po SAD-u, što po EU. To im je odlična reklama jer definitivno već sada zaslužuju biti u samom vrhu scene.

Nakon CLUTCH-a sam se preselio 20-ak metara dalje do druge glavne pozornice na kojoj je nastupao TESTAMENT. Iako je bend bio dobro raspoložen i zvuk im je bio jako dobar, izostala je neka jača reakcija. Nakon ‘Electric Crowna’ Gene Hoglan je započeo ‘Happy Birthday’ Chucku Billyju što su svi gromoglasno prihvatili. Nakon toga su uslijedili ‘Into the Pit’ i ‘Over the Wall’ kada se formirao veliki circle pit i to je bio vrhunac nastupa. Kao što sam već rekao, bend je bio dobar, ali mi nije jasna mlaka reakcija publike.

ANTHRAX za razliku od TESTAMENT-a nije imao problema s feedbackom publike. Vidno raspoložen, Joey Belladonna je tlačio službenog snimatelja koji se na kraju povukao s pozornice. Scott Ian je također bio raspoložen kao i ostatak benda, a svi zajedno su nas proveli kroz svojih pedesetak minuta svirke isporučivši dva neizbježna covera ‘Got the Time’ i ‘Antisocial’ uz ‘Caught in a Mosh’, ‘N.F.L.’,’Now it’s Dark’, ‘I Am the Law’. Noviji materijal je bio zastupljen samo s ‘In the End’, a završili su furiozno s ‘Indians’. Jedina zamjerka njihovom nastupu bila je duljina, odnosno kratkoća. Još pola sata i bilo bi odlično.

Pivice HF 2019.Super grupa VLTIMAS bili su još jedna ekskluziva na 14. izdanju HELLFEST-a. Iako bend čine samo trojac David Vincent, Flo Mounier i Rune “Blasphemer” Eriksen, uživo su peteročlani bend. Ono što mi je bilo najzanimljivije, ali i totalno drugačije jest gledati David Vincenta koji je odličan frontmen, bez bas gitare oko vrata. Djelovao je ‘nezaposleno’, kao da ne zna što bi s rukama. No ubrzo se David privikao na dati ‘posao’ te je počeo poprilično dobro gestikulirati rukama i naglašavati određene strofe i refrene. Na samom početku nastupa dok sam čekao na red za photo pit na pozornicu su izletjela četvorica. U prvi mah mi se Vincentov outfit činio dosta čudnim. Nisam znao da je Vincent ovdje samo vokal, a basist koji se pojavio bio je vidno mršaviji, s kapuljačom preko glave i sa standardnim oblikom bas gitare koju Vincent ima još iz dana MORBID ANGEL-a. Tu sam ostao poprilično iznenađen jer sam znao da to nije Vincent. Gledao sam prema bini i pratio dotičnog basistu, a u trenutku kada je Vincent zapjevao, iako ga nisam vidio, misterij je bio odgonetnut. Počeli su žustro, dinamično i dosta atraktivno. Iako mi album prvijenac i nije neko oduševljenje, nije niti smeće, a Vincentov vokal mi više odgovara za malo bogatije i masnije zvukove gitara MORBID ANGEL-a. No Vincent se i ovdje dobro snašao i jako dobro odradio svoju ulogu pa vjerujem da će mu ovo biti dobra referenca za možda neke druge projekte. Iako je temelj VLTIMAS-a Blasphemer, što se tiče zvuka, bend naginje na MAYHEM, ali dosta je definiraniji. Nastup nije bio odveć posjećen, no VLTIMAS su imali poprilično dobar zvuk, ali i osvjetljenje, iako su nastupili po danu pa je prirodna svjetlost ometala taj segment nastupa. Ako se ne varam, predzadnja stvar nastupa bila je posvećena BLACK SABBATH-u. Već sam na prvom taktu posumnjao na istoimenu pjesmu (‘Black Sabbath’) koju su odsvirali do pola. Moram reći da sam ostao poprilično ugodno iznenađen odabirom, ali i izvedbom iste. Naravno da su uši ali i oči bile usmjerene u Vincenta koji je više nego odlično odradio vokalni dio. Odlično je naglašavao određene riječi u strofama i time obogatio pjesmu, dao joj je drugačiji štih i veću dozu brutalnosti. Skromnog sam mišljenja da bi dotičnu stvar definitivno trebali snimiti i izvoditi je u cijelosti. Naposljetku, VLTIMAS su odradili solidan nastup, a za očekivati je da snime i drugi studijski album kako bi mogli održavati i headlinerske koncerte.

Švicarci THE YOUNG GODS nastupili su na HELLFEST-u u sklopu svoje turneje ‘Data Mirage Tangram’ s kojom su se zaustavili i u Močvari nekoliko mjeseci ranije. Setlista je bila slična nastupu u Zagrebu, no skraćena za nekoliko pjesama jer su dobili manje vremena. Međutim, sve je nadoknađeno zvukom koji je bio fantastičan i light showom koji je vjerojatno bio najbolje usklađen s događanjima na pozornici od svih ostalih koje sam bio vidio. Krenuli su s novim pjesmama ‘Figure Sans Nom’ i ‘Tear up the Red Sky’ koja je uz spomenuti light izgledala i zvučala savršeno. Iako je sve izgledalo i zvučalo besprijekorno, feedback publike koje nije bilo previše je izostao. Bilo je očito da se svi spremaju za SLAYER i hrle prema glavnoj pozornici.

SLAYER HF 2019.SLAYER su na svojoj oproštajnoj turneji i nastup na HELLFEST-u je bio posljednji nastup u Francuskoj. Iako nisam imao nekih prevelikih očekivanja, mogu reći da su bili više nego dobri. Dobra set lista, pirotehnike nije nedostajalo, scenografija odlična, zvuk više nego dobar. Od ‘Repentless’ do ‘Angel of Death’ ekipa pred pozornicom nije stajala što je, uostalom, i očekivano za SLAYER. U otprilike 75 minuta prošli su kroz više-manje cijelu diskografiju. Zvučali su moćno i kao da će svirati još godinama, a ne kao da se opraštaju. Zanimljiv tribute Hannemanu imao je Gary Holt s gitarom na kojoj je bio logo ‘Premium Antichrist Hanneman’ u stilu Heinekena. U svakom slučaju, SLAYER će nedostajati na metal sceni, iako nikoga neće začuditi ako se za koju godinu pojave na festivalima ili nekoj povratničkoj turneji.

Paralelno s TOOL-om na glavnoj pozornici, DEICIDE su održali svoj drugi nastup na HELLFEST-u. Ovogdišnji nastup u odnosu na prvi kojeg su održali prije 3 godine, nije bio toliko upečatljiv. Od samog početka energija između bend i publike se mimoilazila, a DEICIDE su mimoilaženje svojim ponašanjem dodatno obogatili. Pjesme nisu bile povezivane već su između svake radili stanke što je dodatni čimbenik za mrtvilo nakon nekog vremena. Čak je i zvuk bio nekako čudno nabrijan, s manje basa dok su gitare bile dosta dominantne s dozom krlje. Set listi se nema što prigovoriti, bila je dobro sabrana što od starih što od novijih aranžmana. Naravno da su pjesme starijeg datume uvelike pridonosile spontanim ‘circle pitovima’ i podizale atmosferu u pubilci. Sve u svemu, prosjećan nastup pogotovo ako bi ga išli upoređivati s prvim na HELLFEST-u, iako pamtim i puno bolje nastupe po klubovima i festivalima…

Posljednji bend na festivalu imao je nezahvalan zadatak svirati pogotovo nakon odličnog SLAYER-a kakav su bili večeras, ali vjerujem da TOOL-u to nije bio nekakav problem. Nakon 12 godina od njihovog posljednjeg nastupa u Francuskoj vratili su se na HELLFEST i održali nezaboravan nastup. Vizualno i zvučno impresivni, TOOL su pojam za sebe. Nakon SLAYER-ove agresije uslijedilo je nešto potpuno drugačije. Vizuali koje su pratili pjesme su išli od stop-animacija do psihodeličnih radova Alexa Greyja u pokretu. Uz laserski show kojeg se ne bi posramili niti PINK FLOYD, TOOL su savršeno zatvorili ovogodišnji HELLFEST i definitino me natjerali da ponovim njihovu diskografiju.

Naposljetku 14. izdanje HELLFEST-a zasigurno je zadovoljio mnoge ali i različite ukuse, očekivanja i još jednom pokazali da su jedan od vodećih svjetskih metal festivala. Vodeći što se tiče organizacije definitivno, dok se za ‘line up’ stvarno nema što prigovoriti. Svake godine zovu odlične bendove, i veće i manje, i znane i neznane što je i smisao da i manji bendovi okuse čari velikog festivala. Jedine zamjerke idu na gužvu i previše pozvanih bendova. Vjerujem da će u narednim godinama uspjeti izbalansirati moje zajmerke jer će time festival postati dosta ugodniji…

Tomislav Petr i Josip Ivošević