Pages Navigation Menu

BRUTAL ASSAULT 2019. – Pevnost Josefov, Jaroměř

BrutalAssault2019timetable24. po redu izdanje BRUTAL ASSAULT-a donijelo je jednu dobru novost za organizatore, a to je da je fest bio rasprodan nekih mjesec dana prije početka održavanja. Također se osjeća da sam događaj svake godine postaje atraktivniji te da se očito dosta ulaže u infrastrukturu i proširivanje dodatnih sadržaja. Iako su ulaznice bile odavno rasprodane, nije se osjećalo neko veće ‘opterećenje’ ispred pozornica niti na samim štandovima. Do unazad par godina BRUTAL ASSAULT je imao i jednu improvizirajuću, da ne napišem ‘uradi sam’ draž, no čini se kako prerasta u ‘punokrvni’ i nadasve ozbiljni festival. Važno je napomenuti da su unatoč rasprodanosti izbjegnute sve gužve prilikom registriranja na ulazu te su ‘Top-upovi’ i narukvice za autentikaciju na ulazu i izlazu te bezkontaktno plaćanje radile besprijekorno. Također treba pohvaliti i aplikaciju koja je uredno prikazivala sve važnije obavijesti od izmjene nastupanja (koje su onda kasnije automatski bile uvrštene u vlastite rasporede) do obavijesti poput nailaska nevremena i napomena oko nekih važnijih sporednih događaja. Važno je napomenuti da ove godine organizatori nisu na nulti dan stavili nikakvo veće ime (za razliku od prošlogodišnjih SUICIDAL TENDENCIES-a) tako da se na festivalu moglo biti četiri dana bez ikakvog ‘gorkog’ osjećaja navlakuše ili propuštenog događaja.

Začudo, VOÏVOD su nastupili prvi dan iza 16 sati i to je bio prvi bend kojega smo, na sreću, uspjeli uhvatiti. Kao što se moglo očekivati, usprkos terminu i smiješnoj satnici, legendarni Kanađani ne samo da su imali odličan nastup, već su ponovo izgledali kao klinci koji se nevjerojatno dobro zabavljaju. Bez ikakve pretencioznosti jedan je od najutjecajnih bendova, kako alternativnih tako i brutalnijih metal žanrova, napravio nastup koji je vrlo brzo stvorio poveznicu s prvim redovima. Izvedba je bila za samu pohvalu dok je zvuk u pojedinim trenucima ‘kaskao’ u pokrivenosti Chewyjeve gitare prvenstveno zbog karakterističnog raspona ‘atonalnog’ spektra. Što se tiče izbora stvari i unatoč krnjoj satnici, bend je pokrio gotovo sve faze karijere i kako se činilo, na samoj su pozornici improvizirali s izborom ovisno o ostatku predviđenog vremena. Uz spominjanje nikad prežaljenog Piggya i ovacije publike koncert je zatvoren sa stvari ‘Voïvod’ uz zabavni delirij članova benda. Iako se može reći da sam oko VOÏVOD-a poprilično subjektivan, mislim da neću nimalo pretjerati ako napišem da se radilo o jednom od boljih nastupa na festivalu iz kojega bi puno mogli naučiti ne samo nove snage, već i mnoge ‘kolege po stažu’.

Voivod_BrutalAssault2019

Nije da nešto pratim JINJER niti slične žanrove, ali moram priznati da me je nastup jednostavno oduševio. Bend je nevjerojatno uigran te su takvi u kombinaciji s odličnim zvukom bili jednostavno savršeni. Bilo je neupitno da je bend ne samo vrhunski uvježban, već pulsiraju na jedan pohvalan način zajedno s publikom. No ono što je doista iznenađujuće za izvedbu uživo jest smisleno kombiniranje stilova lišeno ikakvih zvukovnih ekscesa, bez obzira radilo se tu o natruhama nu-metala, progresije, melodičnog deatha ili hip-hopa. Naravno, ne može se zaobići niti predvodnica benda Tatiana. Lakoća s kojom bez ikakvih naprezanja prelazi iz jako dobrih ‘clean’ vokala u ‘growlove’ je gotovo pa fascinantna. Ukratko, JINJER je ostavio dojam benda koji ne samo da grade svoj stil te isporučuju sjajnu izvedbu, već se itekako oslanjaju na publiku i ‘osluškuju’ je.

Jinjer_BrutalAssault2019

PRONG su onako bez previše filozofije jednostavno razvalili. Smješten na manju pozornicu’Obscure’, trio se našao u ‘svojem’ okruženju te su vrlo brzo plijenili svu pažnju publike. Nastup su otvorili sa ‘Unconditional’, zatim su se nadovezali sa ‘Lost and Found’ i ‘Beg to Differ’, a nakon toga velika većina više nije mogla mirno stajati. Na početku je u miksu malo previše izbijao Tommyev vokal, no ubrzo je sve bilo nivelirano u jako dobar omjer. Trio je bio nevjerojatno energičan, usviran i precizan. Svi su oni ‘breakovi’ i izmjene ritma izvedeni gotovo savršeno. Uz sve navedeno, Jason i Tommy su koristili svaki trenutak za dodatno motiviranje publike na što je ista stvarno dobro reagirala. Iako je podosta nastupa bilo oslonjeno na proslavu 25-godišnjice izdavanja izvrsnog albuma ‘Cleansing’, našlo se tu mjesta za stvari koje su dugo godina bile ‘preskakane’ poput ‘Rude…’ ili pak sjajne ‘Prove You Wrong’. Na dosta je stvari publika žestoko reagirala od mosh i circle-pitova do spontanih ‘sing-alongova’. Uglavnom, od svih odgledanih PRONG-ovih nastupa, ovaj na BRUTAL ASSAULT-u definitivno ostaje upisan kao najbolji.

Ponovno okupljeni tj. ispravnije bi bilo napisati, muzičari okupljeni od strane Jinx pod imenom COVEN, bili su jedno od ugodnijih iznenađenja. Naime, prije nastupa sam bio uvjeren da se glazba i prizvuk prelaska s 60-ih na sredinu 70-ih nikako ne može ponoviti. K tome, ‘sotonistčka sablazan’ je mogla biti šokantna u tadašnje doba pa mi se činilo kako bi sve to moglo prerasti u hipijevsko prenemaganje oko ‘sjajnih vremena’. Na svu sreću, u potpunosti sam bio u krivu. Cijeli je nastup bio nalik kazališnoj predstavi, a doza misticizma pomiješana sa (uvjetno napisano) nekakvom wicca-seksualnošću bila je uspješno pogođena. Za sve navedeno je najviše bila zaslužna sama Jinx korištenjem jednostavnih rekvizita poput maski, svijeća, lubanja i sličnih mahom poganskih simbola. Što se tiče izvedbe, stare stvari nisu bile odviše ‘modernizirane’ te je čak pogođen zvuk tih godina i mora se priznati da su one uživo bile podosta ‘čvršće’. Vezano za Jinxin glas, sve je dionice izvela sjajno i tu bi prije svega trebalo pohvaliti samu interpretaciju i naraciju koje zaokružuju ciljani dojam. Očito je da se je ondje našlo podosta publike koja se pojavila iz čiste znatiželje i gotovo sam siguran da su na kraju ostali ‘hipnotizirani’ cijelim nastupom. Iako se ne radi o klasičnom reunionu, mora se priznati da je Jinx pod okriljem imena COVEN najvjerojatnije uspjela zadržati duh jednog vremena kojega s lakoćom uspijeva nametnuti i daleko daleko mlađoj publici. Za svaku preporuku.

Coven_BruatalAssault2019

Kako to obično biva, na festivalu mora doći do nekih preklapanja. Tako sam se do zadnjeg trenutka dvoumio između HYPOCRISY-a i KADAVAR-a. Iskreno, oba benda mi nikada nisu bila previše atraktivna uživo, prvi zbog svoje statičnosti, a drugi zbog skroz štreberskog pristupa izvedbi (studijski albumi su druga priča) i to u žanru koji bi trebao biti prvenstveno sve prije doli precizno-ziheraški odsviran. Na kraju se ispostavilo da je odlazak na HYPOCRISY bio puni pogodak. Točno u ponoć na velikoj pozornici bend je ojačan još jednim gitaristom i odličnom rasvjetom napravio, takoreći, sjajan nastup. Zvuk je bio zaista odličan, a dalo se primijetiti da su ispod ‘živog zvuka’ prolazile malo dorađenije ‘sintetičke’ harmonije što je stvorilo poprilično čvrstu i efektnu ukupnu zvučnu sliku. Što se tiče izvedbe, bila je takoreći besprijekorna, a jedini prigovor bi se dao uputiti medleyu. Inače, izborom stvari su pokušali pokriti sva izdanja, no spajanje najranijih radova je bilo poprilično bezvezno. Također, na starijim se stvarima činilo da sadašnji ‘obogaćeni’ zvuk nema ondašnju draž, ali to je nešto što očito dolazi s razvojem benda. Ipak, neupitno je da su HYPOCRISY razvalili glavnu pozornicu.

Osobno, za promjene u postavi SACRED REICH-a nemam nikakve simpatije. Naime, od reuniona sam ih gledao podosta puta i kao postava su funkcionirali savršeno. No kada su se nakon toliko vremena odlučili snimiti novi album, izbacivanje bubnjara (makar je povratak McClaina potpuno legitiman) zvučalo je poprilično loše. No kada se i originalni gitarist zamijeni mlađahnim prijateljevim sinom, cijela stvar poprima gorak okus. Da li zbog svega navedenoga, a i činjenice da se na BRUTAL-u radilo o prvom nastupu na predstojećoj turneji, koncert je započet poprilično čudno. Nakon početnog uštimavanja, Phil je tek usputno rekao: ‘The next song is ‘Death Squad’ te su krenuli na svirkom. Zvuk je bio zaista odličan, a mora se priznati i bend. Što se tiče najmlađega Joeya, neosporno je da ‘dečko’ svira besprijekorno, ali teško da me itko može uvjeriti da to i dalje ‘onaj’ bend. Činilo se da Philu nije baš bilo svejedno pa je koristio svaki trenutak da ‘objasni’ situaciju oko novoga albuma ili pak pozdravi ‘nove’ članove. Pritom se podosta trudio, posebice kada je doskočicama reagirao na negodovanje oko novih stvari. Kao što rekoh, bila je to pomalo čudna situacija. Bend je zvučao zaista odlično, a izvedene su tri nove stvari na kojima je Philov vokal (za razliku od onog iritirajućeg ‘cjevastog’ efekta u online verzijama) zvučao zaista sjajno. Nešto slobodnog vremena frontmen je iskoristio i za političku angažiranost koja nije zauzimala strane, već je pokazivala čistu ogorčenost prema političkim elitama što je na kraju izazvalo dosta ovacija. Sve navedeno je na kraju natjeralu publiku da jednostavno ‘stane’ uz bend. Pored tri su nove stvari uspjeli ugurati podosta dobar ‘best of’ i jedno iznenađenje, a to je da je uz istoimenu stvar sa, nažalost, često ignoriranog albuma ‘Independent’ odsvirana i odlična ‘Free’. Na kraju je sve završilo u deliriju izbačenom kroz circle-pitove i crowd-surfinge na zatvarajućoj ‘Surf Nicaragua’. Iskreno, nastup je izvedbeno bio odličan i Phil Rind je zvučao jednostavno sjajno. Eh sad, nisam se uspio u potpunosti naviknuti na novonastalu situaciju. Kako se osobno radi o izuzetno dragom i značajnom bendu, može biti i da je problem bio isključivo u meni.

SacredReich_BrutalAssault2019

WALLS OF JERICHO su u omanjoj satnici od nekih 40-ak minuta uspjeli napraviti eksplozivni nastup u potpunosti stopljen s publikom. Zvuk je bio zaista odličan, a i bend je bio na visokoj razini. Furiozni je nastup dodatno podgrijavala predvodnica Candace koja je, kako se činilo, fizički u top-formi. Niti u jednom trenutku nije posustala sa energičnim HC-pogom te je dodatno motivirala svakoga u svom vidokrugu. Istina, glas je znao pobjeći iz onog prepoznatljivog ‘rašpastog’-tonaliteta, a bilo je i trenutaka kada se je ‘izvlačila’ brzim ‘clean’-vikanjem, no za onakav energični nastup stvarno ne bi trebalo imati zamjerke. Ono što je važnije jest da je nastup od prve sekunde izgledao kao da su i publika i bend ‘kliknuli’ na prvu, što je svakom poodmaklom sekundom povećavao nekakav osjećaj ekstatičnog delirija. Candance je cijelo vrijeme pozivala na jedinstvo punkera, crustera i metalaca, a cijela je stvar kulminirala oko ‘A Trigger Full of Promisses’ i ‘The American Dream’. No na zadnjoj je stvari postalo još luđe kada su Kucsulainova i basist Ruby nošeni publikom zakucali sa ‘Revival Never Goes out of Style’. Bolje nije moglo završiti.

WallsOfJericho_BrutalAssault2019

SODOM su u nešto manje od sat vremena uspjeli ne samo napraviti solidan presjek karijere, nego izvesti i jako dobar koncert. Pomalo neočekivano su otvorili stvarima s albuma ‘Get What You Deserve’ i ‘Tapping the Vain’ da bi zatim više-manje uslijedili klasici. Tako su uz dvije stvari sa zadnjeg EP-a ‘Partisan’ bile izvedene i ‘Outbreak of Evil’, ‘The Saw is the Law’, ‘Agent Orange’ te ‘Tired and Red’. Bend je kao cjelina zvučao sjajno, a činilo se kako je puno prostora i pozornosti prepušteno povratničkom Franku Blackfireu. Isti je u podosta trenutaka najavljivao stvari i gurao se nad prve redove publike i izgledalo je da Tomu Angelripperu to nimalo ne ‘smeta’, već da se, naprotiv, originalni dvojac dobro zabavlja. SODOM tako sada zvuče kao dobrano nadograđena verzija samih sebe sa velikim sviračkim zaleđem, no nekako nisam mogao prijeći preko nostalgije prema onom krljavijem i primitivnijem zvuku starih stvari. Isto tako ne mogu prijeći preko činjenice da su povratkom Blackfirea zamijenjeni dugogodišnji bubnjar i gitarist (ono, pa Bernemann je bio u bendu skoro 22 godine). No izgleda to nikome ne smeta pa tako niti publici. Kada smo već kod nje, za vrijeme nastupa SODOM-a je nastao do tada možda i najveći kaos. Baš poput VOÏVOD-a, i SODOM su ostavljali dojam da improviziraju oko set-liste. Tako je izgledalo da su ovisno o signalima ‘stage manager’-a dogovarali stvari. Na upozorenje da je ostalo desetak minuta izvedena je ‘Tired and Red’, a za kraj je ostavljena ‘Bombenhagel’. Za vrijeme iste je nastao poveći kaos u publici, a verzija je imala dodatno produženu Blackfireovu solo-dionicu. Pomislio sam da se na taj način želi izbjeći originalno intoniranje njemačke himne, ali i na kraju je uslijedilo i ono. Eto, nakon drugog odglednog nastupa u novoj postavi mogu ustvrditi da smo dobili jedan energičniji i čvršći SODOM koji je sa sobom donio i poveću dozu uglađenosti. Veli se da ne treba živjeti u prošlosti pa bi se valjda to moglo primijeniti i na ovu priču. Publika na BRUTAL-u očito nije imala problema, skroz naprotiv.

Sodom_BrutalAssault2019

Trenutak nakon SODOM-a na drugu su glavnu pozornicu izletjeli SICK OF IT ALL. Odmah na početku su pokazali da funkcioniraju savršeno, gotovo kao dobro podešen stroj. Usprkos popriličnoj ‘angažiranosti’ na pozornici izvedba je bila besprijekorna. Pritom svakako treba naglasiti braću Koller koji su ne samo u top formi, već usprkos godinama doslovce daju sve od sebe. Eh da, bilo bi dobro kad bi ostali gitaristi, posebice oni iz ‘bliske’ američke thrash scene mogli vidjeti kako se i u tim godinama može aktivno i bez greške okidati riffove iz gotovo nemogućih poza. No uz spomen bratskog dvojca svakako treba naglasiti i ubojiti ritam-tandem Craig/Armand. Izbor stvari je dotaknuo gotovo sve dijelove karijere s malo većim naglaskom na novi album i drugu polovicu opusa. No našlo se tu mjesta i za ‘My Life’, ‘Injustice System’, ‘Step Down’ i naravno, ‘Scratch the Surface’ s neizostavnim ‘wall of deathom’. Uspoređujući ovaj s nastupom od prije nekoliko godina na istom mjestu, činilo se da je bend ubrzao tempo pokušavajući smanjiti ‘priču’ i u što manje vremena ugurati što više stvari. Iz tih se razloga onaj prošli činio nešto prisniji i zajebantskiji, no i ovogodišnji je, zajedno s publikom, bio za samu pohvalu.

SickOfItAll_BruatalAssaul2019

DAUGHTERS su manjoj pozornici izveli jedan od najboljih nastupa festivala! Pozornica ‘Obscure’ je itekako doprinijela samom nastupu. Naime, ista je prilično niska te je prostorno ograđena debelim crnim najlonom. Sve navedeno i poprilična gužva stvorili su pravu klupsku atmosferu koja je, činilo se, bila ispunjena isključivo fanovima benda. Usprkos na trenutke atonalnoj noise-podlozi zvuk je bio jednostavno fantastičan te se čuo svaki trzaj žice i synth-efekt. Članovi benda su bili neopisivo nabrijani i radilo se o jednom od kaotičnijih nastupa koje sam ikada gledao. Usprkos svemu tome, izvedba je bila sjajna i koliko se sjećam, uključivala je stvari samo za zadnjeg albuma. No u posvemašnjem se ‘neredu’ ispaljenom kroz noise dalo naslutiti utjecaja poput SWANS-a, BAUHAUS-a čak i, usudio bih se napisati, EINSTÜRZENDE NEUBAUTEN-a. Većina uglavnom mlađahne publike vjerojatno nema te poveznice, ali bi sve zapravo i trebalo funkcionirati tako jer su DAUGHTERS uživo pravo osvježenje. Frontmen Alexis je na maloj pozornici mogao dati oduška svom ludilu pa je tako dosta vremena proveo u i na publici, udarajući mikrofonom i sebe i druge. Ludilo, patnja, depresija i podosta bijesa su riječi koje opisuju zaista impresivan nastup DAUGHTERS-a.

Smještanje WINDHAND-a na povremeno aktivnu pozornicu ‘Octagon’ nije mogla biti bolja odluka. Naime, najmanja festivalska pozornica namijenjena svirci uživo omeđena je velikim zidinama i može primiti najmanji broj posjetitelja. U takvom je prostoru sjajno legala mješavina stooner/dooma sa natruhama psihodelije. Zvuk je bio predobar, prodoran i dovoljno glasan da su se mogle osjetiti ‘vibracije’, ali je s druge strane bio čist i u potpunosti razumljiv. Većinu vremena izvođači su bili prekriveni dimom i obasjani plavičastim svjetlom te je na taj način fokus bio isključivo na izvedbi i glazbi. Monotoni Dorthijin glas (ovo nije kritika) i repetitivni teški riffovi stvorili su pravu stonersku atmosferu koju je itekako pojačao sam ambijent. Jedina primjedba je što je nastup trajao 40-ak minuta pa se je za ovakav stil glazbe dobio dojam naglog prekida.

Windhand_BrutalAssault2019

Na EKTOMORF nikada nisam gledao kao na bend koji se nešto previše razvija ili ima odviše atraktivne nastupe, no u klubovima se oduvijek funkcionirali odlično. Začudo, i na velikoj su pozornici BRUTAL-a bili izvrsni bez obzira na to što se nastup odvijao po izuzetno velikoj vrućini i u ne baš atraktivnoj satnici oko 15 sati. Međutim, momci su suvereno zauzeli pozornicu i sjajno otprašili repertoar. Istina jest da velika većina stvari neodoljivo podsjeća na SOULFLY ili pak SEPULTURIN period ‘Roots’-a, no bend je uživo sve to uspio okrenuti u svoju korist. S obzirom na vrijeme okupio se poprilično dobar dio publike koji je spontano počeo reagirati na sve nu-breakove i promjene ritma. Izvedba je bila bez greške, zvuk poprilično dobar i bend je uz pomoć publike sjajno zatvorio nastup sa ‘Outcast’. Nije to bilo ništa spektakularno, ali je zato zvučalo i izgledalo poprilično dobro.

Ektomorf_BrutalAssault2019

Ništa bolji termin nisu dobili niti nizozemski VUUR. Radi se o bendu kojega predvodi Anneke van Giersbergen te do sada imaju objavljen tek jedan studijski album. S obzirom na satnicu, izvedeno je tek 5-6 stvari, a one su uključivale i obrade bendova s kojima je Anneke nastupala. Tako je kao druga po redu odsvirana GATHERING-ova ‘On Most Surfaces’ koja dočekana poprilično euforično od strane publike. Bend je zvučao u potpunosti profesionalno te se, s obzirom na vrstu žanra, nije osjećao manjak ijednog instrumenta s obzirom da su nastupili kao kvartet (ok, imali su synt-samplove). Zatim je uslijedila i obrada THE GENTLE STORM-a, a publika je sve više bivala privučena Annekinom euforijom. Ipak, činilo se da je mnoge iznenadila svojim gotovo pa pretjerano pozitivnim stavom, ali na trenutke se odista činilo da ju je cijela atmosfera stvarno ‘ponijela’ i da je htjela uspostaviti kontakt sa svakom osobom. Usprkos dobrim vibracijama nastup je stvarno bio prekratak pa je tako nakon dvije autorske stvari za kraj ostavljena sjajna ‘Strange Machines’. Bilo je lijepo iskustvo i bit će zanimljivo vidjeti kako će se (i hoće li se uopće) kretati VUUR.

Vuur_BrutalAssault2019

DESTRUCTION u pet popodne nisu dobili neki sjajan termin, ali su napravili apsolutni kaos. Otvaranje sa ‘Curse the Gods’ i ‘Nailed to the Cross’ odmah je pokrenulo publiku tako da su mosh-pitovi nastali takoreći iste sekunde. Bend zvuči sjajno te se je dovođenje dodatnog gitariste Damira pokazao kao poprilično dobar potez. Schmier i dalje ima isti glas, a oni prepoznatljivi falsetni vriskovi bili su izvedeni s lakoćom. Istina, kao i kod SODOM-a na starijim se stvarima osjeća gubitak sirovosti, ali nije niti približno tako osjetan. Bend se uglavnom oslanjao na ‘oldschool’ klasike, ali su uspjeli ugurati i dvije nove stvari – ‘Born to Perish’ su već svirali na dosadašnjim nastupima, a (ako se ne varam) ‘Betrayal’ je izveden premijerno. Uživo su te stvari zvučale daleko bolje nego na albumu te su se nekako ‘lakše’ uklapale s ostatkom materijala. Što se tiče publike, nastup DESTRUCTION-a je potaknuo jednu od žešćih reakcija i mora se priznati da su redari imali pune ruke posla, ali su ga i vrlo profesionalno odradili. Zatvaranje s ‘Bestial Invasion’ nije moglo bolje zaključiti ionako odličan nastup.

Destruction_BrutalAssault2019

Sat vremena kasnije kao čista suprotnost na istoj je pozornici nastupila ANATHEMA. Odmah je na početku Vincent napomenuo nešto u stilu da se za vrijeme njihova koncerta ‘redari mogu odmoriti’ i doista je bilo tako. Uslijedila je jedna mirna, ali zato jako lijepa svirka. Bend je inače nastupio u pomalo čudnoj početnoj formaciji sa dvije gitare i dva bubnjara, no ovisno o pojedinoj pjesmi muzičari su zauzimali pojedine instrumente. Vincent je tako u jednom trenutku sjeo za klavijature i, što je posebice zanimljivo’, radio je ‘loopove’ u stvarnom vremenu te je s tog mjesta izveo i nekoliko stvari. Kako se je radilo o uglavnom lakšim stvarima, tonska proba AGNOSTIC FRONT-a na susjednoj pozornici je znala dosta puta zasmetati. Iz tih je razloga Daniel sa težim britanskim ‘Oi mate’ naglaskom zatražio ‘metal-bubnjara’ da se smiri na 5 minuta što je bio poprilično zabavan trenutak. Bend se uglavnom koncentrirao na drugu polovicu karijere, a najdalje je otišao u prošlost sa ‘Alternative 4’, odnosno ‘Fragile Dreams’. No usprkos tome što baš i nisam upoznat sa, recimo, zadnja 4 albuma, neupitno je da se je radilo o izvanrednom koncertu. Na kraju je sve završilo u jednom pozitivnom ozračju gdje su i publika i bend ostavili dojam nekakve zajedničke sreće.

Anathema_BrutalAssault2019

Par minuta kasnije uslijedili su AGNOSTIC FRONT. Nakon uvodne ‘Dobar, loš, zao’ bend je započeo furiozno sa ‘The Eliminator’ i usprkos velikoj pozornici i količini ljudi stvorio se je odličan klupski ugođaj. Bend je bez previše priče i filozofije nizao stvari od kojih je većina bila sa zadnjih albuma. Kako se činilo, svaki član se je trudio održati što energičniji nastup pritom motivirajući publiku. Iz tih razloga se vrlo lako može prijeći preko prepoznatljivog ‘mumljanja’ Rogera Mireta koje je na trenutke znalo zvučati kao neartikulirano glasanje. Legendarni Stigma se pokazao kao dodatni animator, a kako se čini, sa godinama su prgavost i agresiju zamijenili zdrava zajebancija i uživanje u nastupu. Gotovo sav je ritam pokrivao drugi gitarist dok se Stigma uglavnom kočoperio i svirao tek glavne solaže. Iako su prevladavale novije stvari, nisu zaboravljene recimo ‘Victim in Pain’ ili ‘Police State’, no zaista opći kaos stigao je sa ‘Crucified’ i ‘Gotta Go’. Zanimljivo je da je iz refrena ‘Crucifed’ bilo izbačeno opetovano ponavljanje ‘skinhead army’ i progurano je tek jedanput-dvaput. I kada se situacija donekle ‘primirila’, Roger ja kao zadnju stvar najavio ‘jednu od najvažnijih stvari za njega i bend’ i krenuo sa izvedbom ‘Blitzkrieg Bob’ legendarnih RAMONES-a. Tada je ujedno započela i kolektivna euforija ispunjena fantastičnim hommageom. Istina jest da se glavni dvojac pritisnut godinama i načinom života ne čine u svakom trenutku najsvježije, ali zato imaju i dalje imaju onaj ‘fighterski’ stav prema kojemu ‘predaja nije opcija’. I vjerojatno su jedni od rijetkih kojima to ne samo da može upaliti, nego za sve navedeno imaju i debelo pokriće.

AgnosticFront_BrutalAssault2019

Zbijen je raspored odmah nakon na drugu glavnu pozornicu doveo HEILUNG. Kako ih nikada nisam gledao uživo bio sam podosta skeptičan oko nastupa jer sam mislio da nikako neće moći prenijeti ‘ambijentalnost’ studijskih albuma. Na svu sreću sam se prevario te je skupina ne samo dobro zvučala, već je bila i savršeno ozvučena te su se precizno čule sve one silne udaraljke i popratni ‘instrumenti’. Cijeli nastup bi se možda najlakše mogao opisati kao nekakva ‘predstava’ sa sjajnom glazbom. Uglavnom, cijeli je događaj sličio na poganski obred od pokazivanja snage, oslobađanja tijela i uma do sjedinjenja dvaju članova pod patronatom ‘šumskog’ božanstva. To je uključivalo hrpu dodatnih sudionika koji su prošli faze od ‘okupljanja pod oružjem’ do ekstatičnog plesa polugolih jedinki. Izvedba je bila perfektna, a s obzirom na to koliko je ljudi bilo na pozornici, gotovo je nevjerojatno koliko je zvuk bio dobar i unatoč mojim spomenutim ‘strahovanjima’ svi elementi su bili odlično preneseni. Ako HEILUNG mogu stvoriti takvu atmosferu na festivalima, mora da su im samostalni koncerti spektakularni.

Heilung_BrutalAssault2019

Petnaest minuta iza ponoći PRIMORDIAL su dobili sjajan termin i veliku pozornicu. Ne znam je li bend trenutno na turneji ili pokrivaju samo festivale, no nastup na BRUTAL-u mi je bio jedan njihovih najboljih koncerata, a usudio bih se napisati i najboljih izvedbi na festivalu. Jednostavno, bend, a posebice Alan prštali su od energije. Samoj atmosferi je dobrano pripomoglo okrilje noći i fenomenalno odrađena rasvjeta. Osim dima nije tu bilo nikakvih dodatnih efekata, nego je bend jednostavno u istom trenutku uspio prenijeti snagu, ali i čemernost tema kojima se bave. Alan se pokazao kao vrhunski frontmen koji ne samo da ima izvrsnu izvedbu, već odlično najavljuje stvari te se zna povući u ključnim trenucima kako bi bend došao do potpunog izražaja. Nastup su otvorili sa odlično pogođenom ‘Where Greater Man Has Fallen’ koja je odmah na početku jasno iskazala kakva će ‘koncertčina’ uslijediti. Zvuk je također bio odličan i tek bi se manji prigovor mogao uputiti na jednu gitaru koja je u nekoliko trenutaka bila pretiha, no u cijeloj ‘slici’ to zapravo i nije bilo toliko bitno. Izbor pjesama je u potpunosti zaobišao prva četiri albuma, no imajući u vidu trajanje stvari i satnicu nešto manju od sat vremena jasno je da nije bilo previše ‘opcija’. Kad smo već kod izbora stvari, začudilo me je uvrštavanje pomalo netipične ‘To Hell or the Hangman’, dok je s druge strane poduža ‘The Coffin Ships’ zvučala nevjerojatno snažno, ponosno i prepuna pijeteta. Na kraju je izvedena ‘Empire Falls’ koja je doslovce zaokružila ionako sjajan nastup tijekom kojega je publika bila stopljena s bendom. Bilo je izvrsno, no odviše kratko.

Primordial_BrutalAssault2019

Vjerujem da je svima poznato da iza imena TRIUMPH OF DEATH stoji legendarni Tom G. Warrior koji sa tribute bendom izvodi stvari jednako tako kultnog i nikad zaživljenog HELLHAMMER-a. Prema Tomovim riječima, cijeli projekt ima isključivo ulogu hommagea i s obzirom da uz njega nema niti jednog originalnog člana, ime benda je promijenjeno. Također je napomenuo da u sve to nije htio petljati TRIPTYKON jer ih ne smatra tribute bendom. OK, pomalo nategnuto, ali pošteno. U skladu s tim prevladavale su stvari sa demoa ‘Satanic Rites’ koje usprkos sadašnjoj produkciji prenose iskonski duh početaka jedne scene, ali i važno je naglasiti (a bilo bi dobro kada bi podosta bendova to htjelo prihvatiti/shvatiti) nepovratno prošlih vremena. S obzirom na zvuk demoa, izvedba je bila izvrsna, no bitno je podvući da nije došlo do nekog uljepšavanja, već je unatoč današnjoj tehnologiji zadržana ne samo sirovost, već i primitivnost materijala. Nesumnjivo je da bi nastajanje ovakvog materijala u današnje vrijeme bio apsolutno besmisleno, ali se na ovaj način dobiva, hajdemo to tako reći, ekskluzivna prilika da ga se čuje od strane jednog od njegovih tvoraca. No baš iz tih razloga ne bi ga trebalo niti previše eksploatirati jer to ne bi imalo smisla, a kamoli ‘poštovanja’. Iz tih me razloga nije baš razveselila niti obrada CELTIC FROST-a ‘Visions of Mortality’. S jedne strane se može priznati da su se iza velike većine HELLHAMMER-ovih ideja nazirali budući uradci FROST-a među kojima je sigurno nastala i spomenuta, ali sa nekim stvarima ne bi trebalo pretjerivati. No ono što je posebice začudilo bilo je Thomasovo ponašanje. Za razliku od svih dosad odgledanih nastupa držao se kao da je zahvaćen euforijom, pričao je između stvari, čak i zbijao šale na svoj račun (‘and by the way – uhhh!’). Ne znam, no nekako se činilo da je za to zaslužna basistica Mia… No vratimo se glazbi. Ukoliko se na TRIUMPH OF DEATH gleda kao na hommage, može se reći da se radi o izvrsnom tributeu. Svaka druga ideja, uključujući i onu o bezbrojnim turnejama činila bi tek jadnu iluziju. Nadam se da do toga neće doći jer bi s time Thomas izgubio svaki kredibilitet. Zapravo, naspram ‘Dosljednosti’ (namjerno s velikim slovom), kredibilitet bi bio tek kolateralna žrtva.

Hellhammer_BrutalAssault2019

Četvrtog i zadnjeg dana festival je zadesila kiša koja trajala satima i pretvorila dobar dio festivala u kaljužu. Iz tih razloga je bio odličan (unazad par godina prakticiran) potez organizatora u vidu postavljanja ploča od umjetnih materijala ispred pozornica. No kako je pljusak znao biti vrlo jak, neupitno da je nevrijeme utjecalo na nešto slabiju posjećenost pojedinih nastupa.

crowd_brutalassault2019-2

Jedan od kišnih nastupa je bio onaj VLTIMAS-a. Radi se o bendu Davida Vincenta koji je nakon svih peripetija sa MORBID ANGEL-om od kojim mu neke baš i nisu išle na čast (I AM MORBID) odlučio zasnovati svoj bend. I taj bend uživo zvuči zaista odlično. Usprkos kiši i zbog toga nimalo ‘živahnoj’ publici, dečki su uspjeli složiti zaista odličan koncert. Radi se o baznom death metalu koji posjeduje popriličan ‘groove’ i fino uklopljene, bolje bi bilo napisati, zamaskirane elemente blacka. U svakom slučaju, taj srednji tempo odlično leži Vincentu pa sada i njegove grlene ‘oooo’-egzibicije imaju itekakvog smisla. Novost je da David ne svira bas, već je preuzeo ulogu isključivo frontmena-vokala pa je na trenutke imao pomalo komične pokrete. No sve u svemu, VLTIMAS su se prikazali u odličnom svijetlu te su usprkos nevremenu uspjeli izvući relativno dobru reakciju pokisle publike. Za pohvalu ide i sviranje isključivo vlastitog materijala i može se reći da se unatoč godinama članova radi o zanimljivom novom bendu.

Vltimas_BrutalAssault2019

Uskoro su uslijedili ANIMALS AS LEADERS i njihov je nastup bio izvrstan. Kiša je donekle posustala, a uostalom, nije da se za vrijeme njihovog nastupa očekivalo nekakvo ‘gibanje’ u publici. Što se posjetitelja tiče, okupili su u zaista velikom broju. Bend svira isključivo instrumentale i mnogi ih vole karakterizirati kao progresivne što bi zapravo i bio iskren opis ukoliko se koristi kao pridjev, a ne kao žanr. Naime, unatoč neupitnoj virtuoznosti, ANIMALS AS LEADERS su lišeni bilo kakvog egoizma i samozadovoljavajućih besmislenih ispada. Usprkos tome što su se basist i bubnjar na početku žalili na tehničke probleme, izvedba niti u jednom trenutku nije patila. Zapravo, kompletan je zvuk baš poput samog benda bio odličan. Momci su takoreći uspjeli napraviti nešto nemoguće, a to je da su svojom izvedbom na neki način ‘izbrisali’ sebe sa pozornice i svu pozornost preusmjerili na muziku. Iako se radi o instrumentalima, niti u jednom trenutku se nije osjetio ikakav ‘zamor’, već je publika doslovce upijala svaki zvuk. Jednostavno izvrsno.

AnimalsAsLeaders_BrutalAssault2019

Zbog nemogućnosti pravovremenog dolaska ANAAL NATHRAKH-a na festival, COMBICHRIST je umjesto predviđenog ‘zatvaranja’ glavne pozornice iza ponoći dobio nastup u 7 popodne. Usprkos tome što se vijest proširila (pohvalno) vrlo brzo putem aplikacije i to svega par sati prije nastupa, sve što mogu zaključiti da se radi o jednom od bedastijih poteza. Možda zbog činjenice da su večer (ili dvije) prije otkazani DEICIDE pa si promotori nisu htjeli priuštiti još jedno otkazivanje, no ovakav razmještaj baš i nije imao previše smisla. Da budem iskren, COMBICHRIST mi svakim novim albumom nekako uspijevaju biti sve gori, a sve veće koketiranje sa metalom nauštrb smanjivanja izvornog EBM/industrial izraza je, takoreći, smješno. No jedno je sigurno, a to je da se radi o atraktivnom bendu uživo, posebice jer bi na zatvaranju festivala trebala nastati ‘party’-atmosfera. Ovako su dobili ne samo loš termin, već i vremenske neprilike. Od skromnog broja na početku nastupa vrlo se brzo stvorio respektabilan broj posjetitelja. Kao što se moglo očekivati, ‘beatovi’ su se u tren počeli širiti među publikom pa su vrlo ubrzo usprkos kiši zaživjeli i crowd-surferi. Ono, stvorila se baš dobra atmosfera. Izbor stvari nije bio baš neka sreća i pokrivao je uglavnom novije uratke, no čini se da se usprkos tome publika dobrano počela ‘gibati’. Uspoređujući ih sa nedavnim nastupom u Močvari, ovaj na BRUTAL-u je bio daleko energičniji, posebice od strane frontmena Andya koji je iskoristio svaki pedalj pozornice za skakanje. No vokal mu opet nije bio na visini, već je više zalazio u onu (za njegov izričaj bezveznu) ‘metalnu’ stranu. Atmosfera se taman počela podizati, no pred kraj ‘What the Fuck is Wrong with You?’ sam otišao na VED BUENS ENDE.

Combichrist_BrutalAssault2019

Iskreno, mislim da je prošlo i više od desetak godina od kada sam zadnji put poslušao album ‘Written in Waters’ i stoga je znatiželja zbog ponovo okupljene formacije bila još veća. Činilo se da je bend počeo s nastupom nekako ‘oprezno’, no vrlo brzo su nastale spone između njih i publike. S obzirom na materijal, izvedba je bila vrlo dobra, a pritom mislim i na oba vokala. Zvuk je mogao biti za mrvicu bolji, a to se prvenstveno odnosi na čistoću gornjeg spektra. Izvedbeno se zapravo radi o finom spoju avangarde s pokojom jazzy-imporvizacijom oslonjenom na (donekle) black metal i podosta komorno ozračje. Znači, nešto što sjedne ili ne. Iz tih je razloga opisivanje koncerta pomalo jalov zadatak. Jednostavno, radi o nečemu čemu se treba prepustiti… U svakom slučaju, možemo se nadati da će okupljanje ovaj put odista i zaživjeti.

VedBuensEnde_BrutalAssault2019

ROTTING CHRIST su, ukoliko se ne varam, prije par godina održali sjajan koncert na istoj pozornici. S obzirom da već neko vrijeme bend uživo izgleda i zvuči bolje nego ikada, nije bilo teško za pretpostaviti da će ponoviti nešto slično. Na svu sreću, ovaj put nije bilo pljuska niti grmljavine, a bend je dodatno koristio jednostavnu pirotehniku i dimne topove što je samo pojačalo ionako mistično-obrednu atmosferu. Kao uvod je odlično sjela ‘Hallowed Be Thy Name’ da bi zatim ubrzali sa ‘Kata Ton Daimona Eaytoy’. Bend je zvučao odlično, no bilo je brljavljenja oko zvuka na razglasu pa se tako u nekim trenucima jedna gitara gubila tj. dobio se osjećaj da se pojedini instrumenti pojačavaju nauštrb drugih. No navedene oscilacije nisu trajale dugo. U skladu sa ‘novijom verzijom’ ROTTING CHRIST-a koncentracija je bila na zadnja tri albuma što je stare stvari svelo na minimum. A kada smo već kod toga, jedini i najveći prigovor bi se mogao uputiti izvedbi ‘King of a Stellar War’, zaista posebnoj stvari koju je Sakis nepotrebno masakrirao nepotrebnim pokušajima ‘sing-alonga’. Izuzev toga, sve ostalo je bilo za pohvalu, od suradnje s publikom i pojave na pozornici do same svirke. I to je vrlo važno napomenuti jer su bend prije par mjeseci napustili i basist i gitarist. Dvojica novih su se vrlo brzo uklopili, no hoće li uspjeti ponoviti njihov šarm (prvenstveno mislim na bodrenje publike), vidjeti ćemo narednih godina. Ukratko, bend je vizualno ostao okrznut, ali muzički sve i dalje funkcionira i to zapravo jako dobro. Kao i uvijek, oko sredine koncerta je ‘Apage Satana’ poprilično podigla atmosferu, a nastup je sjajno završio uz himničnu ‘Grandis Spiritus Diavolos’. Bio je to jedan od boljih nastupa na festivalu.

RottingChrist_BrutalAssault2019

Beskompromisni kakvi jesu, NAPALM DEATH su započeli bez ikakvog posebnog uvoda sa ‘Multinational Corporations’ što je odmah pokrenulo publiku. No zvuk nije bio neka sreća jer se je preko cijelog spektra osjećala nekakva zagušenost. Oko sredine nastupa, taman na ‘Standardization’ je nekako sve sjelo na svoje mjesto, osim Barneya čiji glas nije imao onu poznatu dubinu. Grlenost i intonacija je ostala, no uglavnom je zvučalo kao da je izvedba otišla u pola tona više. Dalo se na to lako navići, no da je nedostajao duboki growl – baš jest. Kako to već biva, Barney je iskoristio pauze za promicanje aktivističkih ideja i za većinu se može reći da je u pravu i da su predstavljale inteligentan uvod u pojedine stvari. A što se tiče izbora istih, stvarno su se trudili pokriti gotovo svaki trenutak karijere. ‘Zamjenski’ John Cook gotovo uopće nije izvodio ‘scream’-ove dok je neke probao upotpuniti sam Barney. Izvedba je bila bez greške, a bend je u satnicu uspio ugurati dvadesetak stvari. Nakon ustaljene obrade ‘Nazi Punks Fuck Off’ nastup su zatvorili spajanjem ‘Persona Non Grata’ i ‘Smear Campaign’. Barney je također napomenuo da rade na novom albumu, ‘istina vrlo sporo, ali da bi uskoro trebao izaći’. Nadamo se nećemo dugo čekati…

Od ponovno pokrenutog CARCASS-a sam davno odustao i niti sam ne znam iz kojih razloga sam ih išao ponovo pogledati, a taj potez je produbio već ionako načeto razočaranje. Da se razumijemo, vizualno i instrumentalno zvuče pa gotovo savršeno, (iako je zvuk iz razglasa bio malo prenabrijan, ali ajde, ne možemo to svaliti na bend) no teško mi je prijeći preko nekakvog osjećaja tezgarenja. Pritom je svakako pridonio i Jeff Walker sa ‘preko jedne stvari’-stavom i sa na trenutke očajnim izvođenjem najpoznatijih stvari. ‘No Love Lost’ je zvučao potpuno bezveze dok je stvari sa ‘Symphonies…’ na brzinu progrgljao ostavljajući dojam tek pukog odrađivanja i izbjegavanja bilo kakvog truda. Kada se pritom doda već neko vrijeme isfurano nasilno miksanje uvoda i spajanje nespojivog, samo se još više produbljuje dojam održavanja ‘kultnosti’ nauštrb dobre zarade. Znam da više nisu 90-te, ali ova postava nema nikakvog, ali baš nikakvog elana naspram recimo one ponovno okupljenje 2007. godine. Ono, još im malo nedostaje da se pretvore u PESTILENCE pa još kad u rupu do novog uratka upadne turneja godišnjice tog-i-tog albuma… Ma bolje ne i ne razmišljati.

Carcass_BrutalAssault2019

Što se tiče samog festivala, mora se priznati da se u podosta primjera vidi veliki napredak. Tako je prošle godine otvoren prostor ‘Bastion’ koji je već ove godine proširen novim prostorom. U istom se nalazila izložba koja je obrađivala metalnu scenu u zemljama koje se baš i ne bi mogle nazvati slobodnima, a tu su bili i intervjui sa sudionicima punk/metal scene koji su imali povećih problema u negdašnjem istočnom bloku. Na istom mjestu je dodano i omanje ‘kino’ u kojemu su se puštali dokumentarci glazbene, ali i aktivističke tematike. Također, bila je organizirana i omanja ‘tribina’ sa Barneyem iz NAPALM-a zamišljena da se bavi čisto veganskim temama, no kasnije je rasprava otišla u smjeru opravdanosti smrtne kazne i Brexita. Svakako treba spomenuti i KAL-pozornicu koju mnogi još uvijek doživljavaju kao čudnu ‘chill-out’-zonu, no tamo ima itekako dobrih izvođača čije je nastupe zaista teško uhvatiti. Jedan od njih bio je i noise/harsh-projekt Justina Broadricka iz GODFLESH-a. U prostoru ‘Octagona’ je pak bila smještena izložbu radova Christophea Szpajdela. Radi se o osobi koja je zaslužna za najprepoznatljivije logoe black metal scene 90-ih (ako se dobro sjećam čak je i jedan hrvatski bend koristio autorov logo). Christoph je formom manipulacije prikazao i neke današnje brendove kroz metalnu prizmu što je izgledalo poprilično zanimljivo (recimo Microsoft kao funeral doom, New York Time kao black metal bend) te su premijerno bili izloženi i neki novi radovi.

crowd_brutalassault2019-1

Bilo je i uočljivo da je došlo do velike promjene u profilu posjetitelja te se je osim Slavena pojavio zaista velik broj publike iz Njemačke, Francuske i Engleske. Vjerujem da je iz tih razloga festival ove godine i po prvi put bio unaprijed rasprodan. Važno je napomenuti da se još uvijek radi o najjeftinijem festu što se tiče pića, hrane pa i same ulaznice, a da je line-up sve respektabilniji. Ono što je pohvalno jest da je svih ovih godina BRUTAL bez problema stavljao i grupacije koji glazbeno (EBM, dark ambient/noise, industrial) nisu bliske s metalom, ali su zato privukle dosta publike. Tako da ne treba sumnjati da će iduće, jubilarno i 25. po redu izdanje također biti rasprodano niti da je u zadnje dvije godine BRUTAL ASSAULT krenuo odista strmom uzlaznom putanjom.

Boris Tintor