Izbornik

TRIPTYKON – MELANA CHASMATA (Prowling Death/Century Media)

Triptykon - Melana Chasmata

Iako je prošlo je gotovo šest godina od raspada Celtic Frosta i četiri od prvijenca Triptykona, Thomas G. Warrior s jednakim žarom i, još je važnije, uspješnošću nastavlja s idejama koje bi se možda najbliže mogle opisati kao one iz zadnje Frost-faze. No za razliku od ‘Eparistera Daimones‘ koji je doslovce buktao bijesom, razočaranjem i osobnom agonijom, novi materijal je donekle opušteniji, ali opet s jednakim emocionalnim nabojem.

Iskreno, nakon’Shatter‘ EP-ija imao sam neobjašnjiv dojam da se bend otprilike lagano (o)kreće u smjeru Apollyon Sun projekta, no novi album predstavlja ne samo daleko više od toga, već i od logičnog Triptykon nastavka. Ukoliko uz preslušavanje albuma krenete proučavati knjižicu CD-a s opisima nastajanja pojedinih tekstova i aranžmana, vrlo brzo ćete se uhvatiti u proživljavanju Thomasovih poprilično intimnih osjećaja ali i povijesno-umjetničkih tema koje ga okupiraju. S muzičke strane zadržan je prepoznatljiv stil, no doslovce je prožet očitim i nikada realiziranim idejama iz svih dijelova karijere. Istina jest da Gabrielu eksperimentiranje nikada nije bilo strano, no za razliku od debi-albuma osjeća se opuštenost, mir i snaga, tako da će nekima pomalo iznenađujuće zazvučati groovy-dijelovi u ‘Breathing’ ili orijentalni prizvuk akustičnih melodija poput onih u uvodnoj ‘Tree of Suffocating Souls’. S druge pak strane, album je prožet dijelovima koje ne zvuče kao citiranje Celtic Frosta već kao legitimni nastavak genijalnih, no nikada objavljenih ideja. Također treba naglasiti samu atmosferu albuma, koja nije postignuta isključivo sporijim stvarima poput ‘Aurorae’ ili ‘Demon Pact’, već u cjelini isijava komornost prožetu snagom i dostojanstvom. Pritom se nikako ne može izbjeći spominjanje ženskih vokala, gdje je Simone Vollenweider ponovno briljirala pomalo snenim i distanciranim, ali u neku ruku i poprilično autoritativnim dionicama.

Sagledavajući kompletan materijal u cjelini, ‘Melana Chasmata‘ predstavlja zaokruženo djelo no teško bi se moglo reći da se radi i o žanrovski definiranom materijalu što mu na kraju i daje posebnu draž. No opet valja naglasiti da se ne radi o lako slušljivom albumu već o pjesmama koje su u podosta trenutaka čista suprotnost tome pojmu. Jedini problem koji može proizaći nakon otvorenog prepuštanja ‘Melana Chasmati’ jest dojam da bi se dosta glazbe, pogotovo one metalnog žanra, moglo učiniti u potpunosti trivijalnom.

Ocjena 10/10

Boris T.