Izbornik

THE OATH – THE OATH (Rise Above Records)

 

The Outh - The Oath album coverS etikete Rise Above dolazi još jedno novo ime koje nastavlja već pomalo ustaljeni pedigre formiran unazad par godina oko vlasnika Lee Dorriana, frontmena nekadašnjih Cathedral. The Oath su nastali spajanjem zajedničkih interesa i ideja prema muzici i pokretu 70-tih od strane švedske gitaristice Linniee Olsson i njemačke pjevačice Johanne Sadonis. Ono što je gotovo neobično i u potpunosti neočekivano jest da su netom nakon izlaska albuma članice objavile i raspad benda.

Gledano u globalu, The Oath poput većine bivših kolega sa istog labela bez problema reinkarniraju zvuk prošlih vremena i to, budimo iskreni, bez previše filozofiranja, ali i muzičkog kompliciranja, da ne napišem umijeća. Ono što zapravo izbija iz cijelog albuma jest atmosfera koja, potpomognuta tekstovima, evocira bendove koji su nekada naginjali daleko tamnijim temama. Jednostavno, na neki neobjašnjiv način The Oath odiše prevladavajućim osjećajem okultnosti i mističnosti s velikom dozom zavodljivosti, što je zapravo i više nego dobro prezentirano samom naslovnicom. No baš poput iste, na prvi se pogled čini da se radi o zaista jako dobrom i apsolutno pogođenom djelu, no opetovanim konzumiranjem istog prvotna opijenost ubrzo biva nadjačana razumom.

Ako se zanemari izvrstan osjećaj za stvaranje atmosfere davno prošlih vremena, materijal s albuma The Oath zapravo kontinuirano pati od nedostatka razvoja ideja. Iako svaka stvar na prvu zvuči gotovo fantastično, ponovnim preslušavanjem pojavljuju se monotoni detalji koje ne mogu prikriti niti, istina gotovo neočekivani, gitarski bjegovi u ‘The new Wave of British Heavy Metal’-eru. Ono što je zapravo najteže prihvatiti jest da, u globalu gledano, The Oath zvuči podjednako dobro, ali i nažalost – odviše nedorečeno.

No opet i u konačnici gledano, ukoliko je intencija bila da materijal The Oath zvuči kao opskurni album odbačenog, ali zato na granici ‘kulta’ i vrlo šarmantnog benda iz 70-tih, onda se ne može reći da projekt nije uspio, već je evokacija gotovo pa stvarna. Nesumnjivo je da u prilog tom osjećaju ide i činjenica da je bend već raspušten, kao što se to uostalom dogodilo većini danas ponovo aktualiziranih i mistificiranih ‘izvornika’. No, u slučaju The Oath, vjerojatno je tako i najbolje.

Boris Tintor

Ocjena: 7/10