Izbornik

SAXON – UNPLUGGED AND STRUNG UP (Udr)

Saxon - UnpluggedZadnji uradak Saxona ne predstavlja novi materijal već, uvjetno napisano, kompilaciju prearanžiranih stvari iz gotovo svih dijelova karijere. Valja napomenuti da se za ovo izdanje veže podosta nelogičnosti – isprva je bio najavljivan kao četverostruki box-set da bi na kraju osvanuo kao jednostruki album sa bonus CDom. Također, naslov zasigurno ne opravdava sadržaj jer na izdanju ima svega nekoliko unplugged, odnosno akustičnih verzija. Što se pak omota tiče albuma stvarno mi se čini da imamo pobjednika u konkurenciji najlošijeg dizajna u cjelokupnoj diskografiji benda.

Iako se nameće logičan zaključak da je materijal skupljen na brzinu, na svu sreću ne može se reći da se radi o lošoj kompilaciji. Za početak može se naći nekoliko remiksiranih odnosno ponovno snimljenih verzija starijih stvari poput otvarajuće ‘Stallions of the Highway’ ili rijetko izvođene ‘Militia Guard’, koja u ovoj verziji zaista zvuči odlično i to prvenstveno jer je album prvijenac doslovce masakriran neprikladnom produkcijom. Ono što prvo upada u uho je zaista vrhunski zvuk gitara, a to zasigurno ostavlja dojam težine naspram nekih originalnih izvedbi, koje su nažalost u najcrnjim dijelovima karijere težile više pop-prizvuku nego metalu. Iz tih razloga stvari ‘Battle Cry’, ‘Forever Free’ i ‘Just Let Me Rock’ sa takoreći osrednjih albuma na ovom izdanju, i prije svega okruženju, zvuče jako dobro. Što se tiče orkestralnih verzija važno je naglasiti da, za razliku od podosta kolega sa scene koji su se odlučili na ovakve korake, ukupan dojam ne nameće osjećaj nasilnih spojeva ili pak puke pratnje melodije. Kao najuspješniji primjer se nameće ‘Crusader’ gdje ubacivanje dodatnog orkestralnog ritma i melodije zvuči doista zanimljivo. Isto bi se moglo reći i za ‘The Eagle Has Landed’  no hajdemo uzeti u obzir dvije činjenice, od kojih je prva da je materijal inicijalno nastao na gitarskoj osnovi, a druga da su se Saxon, usprkos pokušaju komercijalizacije 90ih, uvijek nekako oslanjali na  predgrađa proisteklih iz radničke klase. Unatoč pogođenom trenutku ne mogu baš reći da kombinacija zvuči baš i odviše prirodno. Nasuprot tome, ‘unplugged’ verzije predstavljaju pun pogodak posebice akustična live-verzija ‘Iron Wheels’ koja s lakoćom i emocionalnim nabojem priziva maloprije spomenute činjenice.

Bonus CD pak sadrži ponovno snimljenih 13 stvari koje se bez ikakvog ustezanja mogu nazvati i heavy metal klasicima. Sa produkcijske strane posebno treba naglasiti nešto moderniji zvuk gdje se osjeti težina gitara i udarac bas-bubanj kombinacije, odnosno naglašeno je ono, što bi u današnjim vremenima, za većinu koja se po prvi put susretne sa originalnim Saxon-klasicima, moglo zvučati odviše mekano. Za pohvaliti je da se provlači i svojevrsna primjesa naboja uživo, no nekim novonastalim elementima se može itekako prigovoriti. Prije svega se radi o osjećaju da je skinuta ona fina patina 80tih kada su Saxon inspirirali klince od kojih su podosta njih postali krojači nove metal scene. Možda je najočitiji primjer navedenog u refrenu  ‘747 (Strangers In The Night)’ gdje je Biff u originalnu zvuči daleko i rockerskije i emotivnije.

Sve u svemu, usprkos nekim nelogičnostima vezanima za ovo izdanje i činjenice da se par orkestralnih verzija moglo naći na nekim limited izdanjima prijašnjih studijskih albuma, ‘Unplugged And Strung Up’ će opravdano razveselit sve Saxon poklonike. Ono što je daleko važnije jest da je bi mnogima neupoznatima sa njihovim radom mogao biti uvod u jedno sjajno razdoblje heavy metala. Nažalost iako su utjecali na mnoge etablirane izvođače isti nisu nikada dobili i za to zasluženo priznanje. Na svu sreću i unatoč godinama ne čini se da Saxon, pogotovo u nastupima uživo, namjervaju posustati a ovo izdanje izgleda kao da je baš namijenjeno podvlačenju takvog stava.

Ocjena 8/10

Boris Tintor