Izbornik

SANCTUARY – The Year The Sun Died (Century Media)

Sanctuary - The Year The Sun DiedKada sam 2012. godine vidio ponovno okupljene SANCTUARY ostao sam poprilično zatečen dvama činjenicama. Prva je bila da je bend bio jednostavno katastrofalan, a druga je da je Warrel zvučao toliko loše da gotovo nije uspio pogoditi niti jednu dionicu te je pritom izgledao ne samo kao da mu je glas na izdahu, već i on sam. Jednostavno, bend je zvučao potpuno letargično i jedino što sam iskreno pomislio jest da bi trebali prestali mrcvariti nešto što izgleda kao da je već odavno mrtvo. Ovaj mjesec je pak objavljen novi album, a prethodio mu je poprilično efektno napravljen spot u kojemu su očito  odviše ‘uživljeni’ članovi trebali ostaviti dojam negdašnjih slavnih dana i iste takve atmosfere.

Na svu sreću novi album nije toliko loš, ali mora se priznati da nije baš i nešto odviše poseban. Već uvodnom ‘Arise and Purify’ se očito htjelo postići prizivanje starih dana što je donekle i uspjelo posebice zbog jednostavnih i efektnih riffova te Warrelovog pokušaja forsiranja nešto viših tonova. Namjerno sam napisao pokušaja jer čak i u studijskim uvjetima očito dupliranje i zvučno ‘potiskivanje’ falseta pokazuju da su Daneu isti vrlo teško izvedivi. Istina jest da mu zbog toga ne bi imalo smisla prigovarati, no ako nitko iole normalan ne očekuje da je ovo 1989. godina, onda bi to valjda i njemu samome trebalo biti jasno. Narednom ‘Let the Serpent Follow Me’ se još donekle održava spomenuta razina, no uz pokoji izuzetak se s nadolazećim stvarima pojavljuje kontradiktoran dojam koji ujedno predstavlja i najveći problem novog albuma, a to je ime pod kojim je snimljen. Ukoliko ga usporedimo sa svim Warrelovim diskografijama, odista se ne nalazi u gornjem vrhu. No neosporno je da je podosta kvalitetan te da su prisutni svi nadaleko poznati elementi, uključujući i tekstove ispod čijih površina se može iščitati nešto daleko više. No, glavni problem leži u tome da ‘The Year the Sun Died’ ne samo da ne zvuči kao nastavak SANCTUARY-a, već niti ne nalikuje na nešto u što se bend mogao razviti kroz sve ove godine. Iskreno, većina materijala više preteže na stranu NEVERMORE-a, ali i pri toj usporedbi se osjeća neka praznina i poprilična ravnodušnost. Istina jest da bi bilo nerealno očekivati stvari poput ‘Future Tense’, ali u ovom trenutku i sa ovakvim albumom sve što proizlazi jest da reaktiviranje SANCTUARY-a baš i nema nekoga velikog smisla.

Kada bi isti ovakav materijal bio objavljen pod bilo kojim drugim imenom uz navođenje originalnih članova, cijeli bi projekt zadobio skroz drugačiju auru te bi konačan dojam bio i nadaleko bolji. Nažalost, ovako se čini da se radi tek o ispunjavanju viška kreativnog prostora kada trenutno ne postoji ni mogućnosti ni razloga za korištenjem NEVERMORE logoa. Povratak, prizivanje prošlosti i kreativni nastavak rijetko kome upali, a SANCTUARY su ovim albumom pokazali da definitivno nisu jedni od tih rijetkih.

Boris Tintor

Ocjena: 6,5/10