Izbornik

MANOWAR – KINGS OF METAL MMXIV (Magic Circle Entertainment)

Manowar Kings Of Metal MMXIVKao navodni razlog ponovnom snimanju albuma navedena je proslava dvadeset i pet godina od izlaska originalnog materijala. Ukoliko se pak uzme u obzir podbačaj zadnjeg albuma i isto tako ne baš sjajnih nekoliko prethodnika moglo bi se doći i do zaključka da se kod Manowara našlo podosta bezidejnog taloga.

Pozitivno u cijeloj priči jest da se ‘Kings of Metal MMXIV‘ ne sastoji isključivo od ponovo snimljenog materijala već su unesene i očite izmijene u aranžmanima. Ono što će možda mnoge iznenaditi jest da je izmijenjen redoslijed pjesama, što se zapravo po tempu i naboju čini poprilično i logičnim. Gledano sa produkcijske strane zvuk je neupitno bogatiji i, prije svega čvršći ukoliko pričamo samo o klasičnom gitara-bas-bubanj-vokalu miksu. Ukoliko isti usporedimo sa prvotnim materijalom ne mogu se oteti dojmu da, unatoč plitkoći prvoga, sada dobivena prostranost zvuči poprilično umrtvljujuće a dojam se povećava pogotovo u trenutcima kada bas-bubanj doslovce nadglasava gitarske riffove koji zbog toga zvuče podosta mlitavo. Neupitno jest da DeMaiov bas predstavlja zaštitni znak no u konačnom miksu ta izraženost na dosta mjesta ostavlja osjećaj nedorečene praznine.

S druge strane, reizdanje posjeduje poprilično dorada u vidu pojačavanja himničnosti ili blagog naginjana prizvuka simfoničnosti  ali prije svega u smjeru onome izraženom u filmskoj glazbi epske/fantasy tematike . Također, gotovo svaka pjesma posjeduje fino re-aranžirane detalje poput odličnog akustičnog uvoda u ‘Heart of Steel’ do laganih podvlačenja atmosfere i to posebice u refrenima. No, usprkos svim pohvalama gotovo neočekivano, kao najslabija karika se ističe Eric Adams koji visoke i ‘huktajuće’ dionice gotovo ne može izvesti niti u studijskim uvjetima. Isprva sam bio mišljenja da se radi o netom spomenutom konačnom miksu gdje je prostor oko svakog člana daleko izraženiji no teško je ne uočiti nazalno-promukli prizvuk kod bilo koje snagom zahtjevnije dionice. S druge se pak strane vidi izniman Ericov osjećaj za prenošenje emotivnosti kod laganijih dijelova no nažalost prevladava daleko više negativnih elemenata.

U konačnici ukoliko se postavi pitanje kome je zapravo namijenjeno reizdanje teško da se može naći neki smislen odgovor. Zanemarimo li die-hard fanove, oni regularni teško da bi mogli naći odviše uzbuđenja i razloga za nabavku i ovog izdanja jer nažalost ono zvuči tek kao zvukovno proširena verzija originala, ali sa očitim i negativnim tragom godina kako na Ericovom vokalu, a tako i na samoj aktualnosti materijala. Jedino za čime se ima žaliti jest pomisao da kamo sreće da su Manowar imali ovakve studijske mogućnosti i u zlatnim godinama.

Na kraju, odista je teško je ne prijeći preko osjećaja da se radi o čistom održavanju statusu benda i još jednim opravdavanjem za turneju. Kada se već sa novim materijalom ne može skrenuti neka veća medijska pozornost teško da će tu pomoći novo ruho ili cake poput dvije alternativne verzije sa albuma, bonus CD sa instrumentalima ili nabrajanje ‘novih’ zemalja u ‘The Blood of the Kings’.

Ocjena: 5/10

Boris T.