Izbornik

KAMELOT – The Shadow Theory (Napalm Records)

kamelottheshadowtheorycdOd novog, dvanaestog studijskog izdanja dobro poznatih američkih metalaca KAMELOT puno se očekivalo, posebno nakon još jedne bitne promjene u postavi benda, odlaska bubnjara Caseya Grilloa. Njega je nakon impresivnih dvadeset godina djelovanja zamijenio Johan Nunez (FIREWIND), ostavljajući tako Thomasa Yooungblooda i Seana Tibbettsa jedinim originalnim članovima benda nakon više od dvadeset i pet godina postojanja. Nasljednik ‘Haven’ albuma, ‘The Shadow Theory’, stigao je nakon tri godine iščekivanja. Šok poslije odlaska Roya Khana i dolaska Tommya Karevika je djelomično ublažio ‘Silverthorn’, a može se zaključiti da poslije Tommyevog prvijenca stvari ipak počinju stagnirati.

Koliko je ‘Silverthorn’ bio solidan, dobar, toliko ‘Haven’ i ‘The Shadow Theory’ nude pjesme napravljene po provjerenoj, identičnoj formuli i bez ikakvog odmaka u stilu, za koji se počinje osjećati da mu nedostaje ‘ono nešto’. KAMELOT je s potonjim izdanjima ispolirao svoj glazbeni stil do savršenstva, ali posljednji albumi se čine kao da su napravljeni na autopilotu.

Sve dobro poznate ranije albume krasile su atmosferičnost, emocije, agresivnost i melodičnost, uvijek u dovoljnoj mjeri, taman. Te idealne mjere polagano su otišle u povijest tako da sada možemo pričati o nekom novom KAMELOT-u. Beskrajno ispeglane pjesme na novom albumu, pretrpane svakojakim efektima, orkestracijama i inim dodacima koji često bacaju gitare u drugi plan, uz vokal bez pretjeranih emotivnih značajki ne ispunjavaju više onako kako su to napravili ‘Epica’, ‘Karma’ ili ‘The Black Halo’.

Ovaj put, ‘The Shadow Theory’ uvodi slušatelje u distopijski svijet umjetne inteligencije, svijet gdje su ljudska sjećanja i misli prenesena na neka druga bića umjetne inteligencije, što je sve češće korištena tema metal albuma koji se u posljednje vrijeme udaljavaju od iskorištene tematike srednjeg vijeka.

Nakon klasičnog, osebujnog orkestralnog uvoda ‘The Mission’ slijedi drugi objavljeni singl ‘Phantom Divine (Shadow Empire)’ s gostujućim vokalima Lauren Hart (ONCE HUMAN). Solidni orkestralni početak i nešto žešće riffove prati jako predvidljiv refren kojeg djelomično spašavaju i podižu growlovi Lauren Hart. Prvi objavljeni singl ‘RavenLight’ je također još jedna tipična melodija KAMELOT-a, zanimljivog riffa i klasičnih vokalnih izražaja. Količina pompoznih orkestracija se ponešto smanjuje na agresivnijoj ‘Amnesiac’ koja neodoljivo podsjeća na ranije uratke tipa ‘Up Through The Ashes’ ili ‘Twisted Mind’ na kojoj su surađivali AVANTASIA i Roy Khan. ‘In Twilight Hours’ i ‘Stories Unheard’ su obavezne balade na albumu, od kojih prva sadrži piano elemente, a potonja započinje nježnim akustičnim tonovima. Bilo kako bilo, ‘In Twilight Hours’, na kojoj gostuje Jennifer Haben (BEYOND THE BLACK), većinom je natrpana klavijaturama i orkestracijama i ne pruža ništa novo, dok ‘Stories Unheard’ ipak potiče nešto više emocija.

Istaknute pjesme na albumu uključuju ‘Mindfall Remedy’ i ‘The Proud And The Broken’. ‘Mindfall Remedy’ je, unatoč istoj pretrpanosti elementima koji zanimljiv riff bacaju u drugi plan, još jedan agresivni i brzi komad kojem dodatnu snagu ponovno daju growlovi Lauren Heart. ‘The Proud And The Broken’ balansira između emotivnijeg, sporijeg tempa s dodatkom piana i žestokih riffova i growlova.

KAMELOT jako dobro znaju kako svojim pjesmama dirnuti i motivirati fanove, no glavna zamjerka im postaju ispolirane, natrpane pjesme bez mnogo inovativnosti i promjena. Jedini pomak na ‘The Shadow Theory’ su veće količine growla koji ipak daju dodatnu snagu i agresivnost pjesmama. Tommy još uvijek slijedi Khanovu vokalnu ekspresiju za koju je tvrdio da je to način da se bolje približi fanovima koje ne želi razočarati. Bolja opcija bi vjerojatno bila da se prepusti glazbi i isporuči svoj vlastiti vokalni potpis kao i u svom bendu SEVENTH WONDER gdje su vokalne razlike očigledne. Takav stav i takvu promjenu bi fanovi prihvatili vjerojatno s manje žaljenja jer je i dan danas teže uživati u moćnoj ostavštini Khana ukoliko se radi o svojevrsnom imitatoru.

Gazeći dobro utabanim stazom posljednja dva albuma, bend nastavlja svoj put koji će se zasigurno svidjeti novijim fanovima, dok fanovima ranijih uradaka koji još uvijek žale za prošlim vremenima preostaje preslušavati stara izdanja i željno iščekivati nove uratke Roya Khana.

Ocjena: 7/10

Ana Brajdić