Izbornik

EXODUS – Blood In, Blood Out (Nuclear Blast)

Exodus - Blood In Blood OutMoglo bi se reći da je oko novog albuma bila napravljena poprilično uspješna fama. Prvo i najvažnije jest da je iz benda izbačen Rob Dukes te je na njegovo mjesto ‘vraćen’ Steve Souza. Nakon toga je objavljeno da će se kao gost pojaviti Kirk Hammett, da bi na kraju, kao uvid u novi album, online bile puštene poprilično ziheraške stvari. Materijal je nesumnjivo trebao zadobiti auru old-school thrash metala i u toj nakani je ispao poprilično uspješan.

Što se albuma tiče, definitivno jest pogođeno dosta stvari koje bi trebale sprovesti uspješnu evokaciju najslavnijih thrash dana. Produkcija je odlična, bend doslovce rastura i u stanju je isporučiti kako komplicirane, tako i agresivne thrasherske epitete dok ‘povratnik’ Steve Souza stavlja dodatnu patinu zlatnih vremena samoga pravca. Na prvih par slušanja sve navedeno doista pali jer ‘Blood In, Blood Out’ jednostavno sadrži najrafiniranije elemente vrhunskog thrash metala, no svakom daljnjom konzumacijom nemoguće je zaobići činjenicu da albumu fali konkretna poveznica, osjećaj, čak bi se moglo reći, i smisao. Pod ovim zadnjim nisam mislio na nekakvu konceptualnu dubinu već na najobičniju činjenicu da album zvuči nekako štreberski i gotovo bez imalo duše. Recimo riffovi, neupitno je da su sjajni i gotovo nenadmašni, no ukoliko se malo dublje zagrebe na površinu izlazi dojam da su ponekad uzaludno, pa čak i besmisleno nabacani. Jednostavno, usprkos tome što tehnički gledano sadašnji EXODUS nadilazi vremena kada su snimali najznačajnije albume, u velikoj većini slučajeva ‘Blood In, Blood Out’ pati od nedostatka ‘filigranskog veza’ nauštrb adrenalinskih udaraca bez obzira na to koliko su oni bili dobro izvedeni.

Što se pak tiče vokala, nekako se čini da niti tu stvar nije u potpunosti jasna. Osobno, Rob Dukes je bio nešto najgore što se moglo dogoditi bendu, pogotovo nakon izvrsnog albuma ‘Tempo of the Damned’. Osim što je uživo zvučao neopisivo loše i monotono, bilo ga je i ‘zanimljivo’ gledati kako se svakom novom turnejom pretvara u sve većeg egocentričnog čobana (uz veliku napomenu da navedeni pojam nema veze sa stočarima). Steve Souza mi je pak oduvijek zvučao najbliže Paulu Baloffu, dok se sa pak sa spomenutim Robom nije mogao niti uspoređivati. Na novom albumu je zadržao sve prepoznatljive epitete, no dosta često se čini kao da mu glas bježi u nešto viši spektar. U prilog tome dojmu definitivno ide i konačni miks gdje vokal ponekad odviše iskače naspram ostatka benda pa se u tim trenutcima čini kao da je Stevov glas nasilno nalijepljen na bend. Sama činjenica je poprilično zbunjujuća jer je, kao što spomenuh, produkcija odlična i gotovo mi je nezamislivo da je došlo do ovakvih propusta.

Tekstovi su klasično thrasherski i intenzivni po pitanju agresije, uglavnom prevladavajućeg ‘sam protiv svih’ stava sa ponekom rijetkom vezom prema stvarnosti. Opet, još bi nekako i moglo proći ziheraško podilaženje u naslovnoj ‘Blood In…’ spominjanjem ‘1985-te’ i Paula Baloffa, no vrlo je vjerojatno da će ‘Honour Killings’ možda postati eksponiranija i to u ne baš pozitivnom smislu. Inače, jedine dvije i usput rečeno odlične stvari koje ne potpisuje Gary Holt su maloprije spomenuta i ‘Body Harvest’. U ‘Honour Killings’ gitarist Lee Altus se pak okomio ne samo na muslimane, nego u cjelini na islam kao religiju. Nije da takvih stvari u metalu nema podosta, no ovo mi izgleda previše djetinjasto pogotovo kada se uzme u obzir njegovo porijeklo. Istina jest da nitko normalan neće EXODUS tekstove doživljavati ozbiljno, no ovaj spomenuti nekako zapinje za oko.

Ukratko, ukoliko se ‘Blood In, Blood Out’ raščlani na sastavne elemente rijetko tko bi mogao poreći da se ne radi o vrhunskom thrash metalu. No, gledano u cjelini, album nije niti približno toliko sjajan niti zaslužuje status koji mu se unaprijed pripisivao za vrijeme nastajanja. Prije bi se moglo reći da u sadašnjoj postavi novi uradak djelomično predstavlja i nekakvo novo razdoblje benda i u tom bi smislu ‘Blood In, Blood Out’ eventualno mogao imati status posebnog albuma u EXODUS diskografiji. Ako ništa drugo, novi album je odličan i poprilično opravdan razlog za turneju, a neosporno je da EXODUS uživo spadaju u sam vrh metal scene.

Ocjena: 7,5/10

Boris Tintor