Izbornik

VOΪVOD, MAGGOT HEART – Dürer Kert, Budimpešta

VOIVOD HU 2018 plakatKrajem prošle godine VOΪVOD su odradili manju europsku turneju u sklopu koje su posjetili Hrvatsku, točnije Pulu i Zagreb. Prije nešto više od tjedan dana započeli su novu turneju koja predstavlja potporu novome albumu ‘The Wake’. Ne znam kada su VOΪVOD zadnji put nastupali u Mađarskoj ili da li možda imaju posebnu i jaku bazu mađarskih fanova, no jedno je sigurno – nastup u Dürer Kertu je bio nabijen nevjerojatno pozitivnom atmosferom. Ovisno o datumu nastupa večer otvara jedna od triju najavljenih predgrupa, a mi smo ‘naletjeli’ na MAGGOT HEART.

Večer su otvorili MAGGOT HEART predvođeni Linnéaom Olsson koja se je do sada našla u mnogim bendovima. Jedan od njih je bio i THE OATH u kojemu je nastupala sa Johannom Sadonis, trenutnom predvodnicom LUCIFER-a. Uz Linnéu su se na pozornici našle još jedna gitaristica i basistica te stvarno odličan bubnjar Uno. Muzički bend svira jednu poprilično zanimljivu kombinaciju možda i pomalo nespojivih žanrova. Tako mi se činilo da sam na trenutke začuo citate BAUHAUS-a, MOTÖRHEAD-a, pomalo SONIC YOUTH-a, a ponekad bih pomislio da gledam nekakvu izvitoperenu verziju THE RUNAWAYS-a. No usprkos svemu, bend je uspio sve to objediniti stvarajući zvuk koji bi se najbliže mogao opisati kao ono što se smatralo gitarskom alternativom krajem 80-ih. Povrh toga, čini se da Linnéa fura (baš kao i u THE OATH-u) jednu dozu okultnosti i mračnjaštva opskurnijih bendova 70-ih. Iako je očito da su svi imali popriličnu tremu, bend je muzički bio jako dobar. Nažalost, zvuk je bio poprilično čudan i nekako zamrljan tako da je onaj hinjeni tamni zvuk u nekim trenutcima prerastao u krajnju nerazumljivost što se tiče dvaju gitara i basa. No kako je koncert odmicao tako su i članice bile sve opuštenije i dobio se onaj alternativni underground štih. U svakom slučaju, MAGGOT HEART je poprilično zanimljiv bend za kojega se nadam da će (za razliku od ostalih Linnéih kolaboracija) na kraju i poduže zaživjeti. Zasada se uz ovakav miks crnila, alternative i vlastitog stila čine itekako zanimljivima. Koliko god MAGGOT HEART nemaju nikakve žanrovske veze za VOΪVOD-ima, (Linnéa je prije jedne stvari duhovito rekla da je ‘san svake djevojke svirati prije VOΪVOD-a’) nekako mi se čini, posebice imajući u vidu alternativnu underground filozofiju Kanađana, da odabir nije mogao biti bolji.

Na ovoj turneji VOΪVOD ujedno slave i 35 godina karijere i gotovo sam siguran da nakon toliko godina jedino što bend može poželjeti je doček fanova kakav im je priređen u Dürer Kertu. Samim dolaskom članova na pozornicu prolomile su se ovacije, a već nakon prve stvari gromoglasno skandiranje imena benda je postalo uobičajeno. S druge strane, četvorka doslovce nije skidala osmijehe s lica i zapravo se je unatoč nimalo prijemčivoj glazbenoj i tekstualnoj ‘podlozi’ sve ubrzo pretvorilo u jedan veliki tulum. Što se tiče izvedbe, bila je jednostavno briljantna i gotovo se uvijek začudim kako bend s lakoćom i uz konstantne ‘kretnje’ uspije odsvirati takav materijal. Također treba pohvaliti i Snakea kojemu je ovaj put glas bio na mjestu. Prodoran i grlen, ali sa velikim kapacitetom energije. Snake ne samo da je preuzeo ulogu slavljeničkog šoumena, već je doslovce imao zanesenost klinca koji ostvaruje sve svoje snove. Chewy i Rocky su se ritmički nadopunjavali, ‘letjeli’ s jednog kraja pozornice na drugi i pritom se zafrkavali sa svakim pojedincem u publici koji je pokazao bilo kakvu reakciju u njihovom vidokrugu. Away je kao i uvijek izgledao skromno i sa takoreći pritajenim osmijehom ritmički držao cijeli bend pod kontrolom. Nažalost, zvučna slika nije bila na razini benda pa je nedostajalo one jasnoće u riffovima kod nešto ‘rafiniranijih’ stvari i Awayevo ‘raščlanjivanje’ bubnjarskog seta, no uz onakvu atmosferu u publici dao se i taj nedostatak vrlo brzo zaboraviti.

Što se tiče izbora stvari, bend se je u nekih sat i pol vremena svirke potrudio dotaknuti gotovo svih dijelova karijere. Istina jest da je malo nedostajalo radova iz 2000-ih, no i u onako dugačkom nastupu jednostavno nije bilo vremena za sve albume. Dečki su izveli i tri nove stvari sa nadolazećega albuma (koji izlazi za svega par dana i začudo, nije ga bilo za kupiti na službenom štandu) i može se reći da su na tragu ‘Target Earth’-a i ‘Post Society’-a, što će reći da je bend uspio evocirati najbolje psihodelične trenutke nalik onima sa ‘Dimension Hatröss’-a i ‘Nothingface’-a. I bitno je napomenuti da je publika na njih reagiralo zaista odlično. Prije izvođenja zatvarajuće istoimene stvari, prilikom predstavljanja članova benda Snake je ‘pozdravio’ i preminuloga Piggya na što je publika krenula skandirati nadimak možda najvećeg alternativno-improvizirajućeg gitariste. Doista nije mogao postojati bolji uvod u klasik ‘Voïvod’, a pred kraj stvari su Chewy, Rocky i Snake jednostavno ‘legli’ na publiku i nastavili s izvođenjem dok je Rocky na kraju i ostavio svoj bas u prvim redovima. Bend se je ubrzo vratio i za kraj ostavio pomalo iznenađujuću ‘Overrection’ te jednostavno zatvorio koncert sa ‘old-school’ potpisom. Bez ikakve pompe ili glumljena statusa dečki su još neko vrijeme ostali na pozornici pozdravljajući se s fanovima, a kroz petnaestak minuta su se pojavili među publikom.

Bio je to ne samo sjajan koncert, već i događaj poprilično pozitivno nabijene atmosfere u kojem su VOΪVOD pokazali ne samo da su sjajni muzičari, već i skromni momci koji više od svega cijene fanove te daju sve od sebe. Baš onako kako bi i jedan iskreni i prije svega iskonski thrash metal trebao biti… A nastup u Dürer Kertu je pokazao ne samo da su VOΪVOD jedan od takvih bendova, već i da postoje puno važnije stvari od slave i statusa. VOΪVOD-u su to muzika, stav i ne odustajanje od underground korijena, a iskreno, danas se rijetko koji bend nakon 35 godina karijere može time pohvaliti.

Boris Tintor