Izbornik

TRIVIUM, POWER TRIP, VENOM PRISON – Tvornica kulture, Zagreb

Trivium@Tvornica_kultureUskrs će vjerojatno nekima biti izlika za nedolazak na istinski metalni koncertni spektakl u zagrebačku Tvornicu kulture. Nekima i neće. Uostalom koga briga, jer za koncert nikada ne bi trebalo biti važno koji je dan/praznik. Ako se do toga imalo drži. Posebice ne za ovaj, jer što se ono kaže, „’ko je bio, pričat  će, ‘ko nije, žalit će’“. Ili bi bar trebao.

Prvi dan travnja, bez imalo je šale, doveo u Zagreb tri benda koji su u glazbenom smislu ‘pomeli’ sve pred sobom. Energično, beskompromisno, furiozno, agresivno, ali u svakom slučaju direktno, iskreno i spontano, svoje su nastupe odradila su sva tri benda; VENOM PRISON, POWER TRIP i TRIVIUM.

Prvi od njih su pred, za predgrupu predgrupe, sasvim solidnih 100-injak fanova nastupili Britanci VENOM PRISON, predvođeni pjevačicom Larissom, ruskih korijena, koliko znam.

Kombinacija žestokih death metal i hardcore, iliti deathcore ritmova, pravo je prodrmala tvorničke zidove iVenom_Prison@Tvornica_kulture ono publike što se našlo u dvorani. Šteta je da je sound bio izrazito loš, generalno ‘preglasno preglasan’, skoro pa ubojit za uši sa prenapadno probijajuće/tutnjajućim bas bubnjem koji je razarao grudni koš. Stoga su do pravog izražaja dolazili tek vokali, posebice u svojim kričavo/drečavim formama, a obje su gitare dosta ‘stradale’, odnosno poprilično se slabo čule. Tek nešto malo bolje i razgovjetnije kada su, riffično ili solistički, bile izbačene u ‘prvi red’.

No svejedno, VENOM PRISON su sasvim pristojno započeli zagrijavanje za ovaj koncertni događaj, što se uočilo i iz reakcija dijela publike koja je očito bila (i došla) raspoložena. Ništa za pamćenje, ali za očekivanja od jednog bend tipa i formata VENOM PRISON – nekako zadovoljavajuće. Možda je i cjelokupan dojam pridonio da se njihov nastup čini boljim nego je u stvari bio, no što je – tu je.

A pozitivno i krajnje nabrijano  raspoloženje publike ‘prelilo’ se i na nastup POWER TRIP-a. Naime, ne sjećam se da je neki pred-bend dobio toliko moćnu potporu publike kao ovi Teksašani. Čovjek bi pomislio da je 200-injak ljudi na koncert došlo baš zbog njih, da im pjesmaricu znaju ‘napamet’, no staloženijom analizom zaključak je da se ipak najviše radi o spontanim reakcijama na odličan nastup benda od prve do zadnje sekunde.

JUDAS PRIEST, AC/DC i SODOM majice članova benda daju naslutiti u kom pravcu ide forma i sadržaj njihove glazbe koju bismo možda ipak najviše mogli komparirati sa DEATH ANGEL-om. Dakle, jedan ‘britki’, izoštreni, brzi melodijski thrash metal sa hrpetinom brzotrzajućih, melodijama ispunjenih, ovdje dosta jasnih gitarskih riffova sa zavijajućim solažama te izrazito prodornim vokalima i rafalnim bubnjevima čiju su harmoniju, također, narušavali preupregnuti basevi koji su i u ovom slučaju bili jednostavno preglasni. No svemu usprkos, provjerena thrash formula je očito zadovoljila gotovo sve u publici, koja je nastup popratila uzvicima oduševljenja, skandiranjem, poskakivanjem, a bilo je i podosta ‘circle pit-a’. Naravno, glazba kao thrash ima u pravilu političke tekstualne konotacije, pa tako niti Riley, pjevač Power Trip-a nije zaboravio ‘pozdraviti’ američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Uglavnom, sjajan 45. minutni nastup nakon kojeg će ovaj bend iz Dallasa, nesumnjivo je osjetno pojačati broj fanova u Hrvatskoj. Jer ovakvo zagrijavanje pred glavni bend, stvarno se rijetko kada događa (i viđa), a to je prepoznala i publika koja se doslovce stopila s nastupom.

I to posebice u pjesmama s aktualnog albuma ‘Nightmare Logic’, ‘Soul Sacrifice’, ‘Executioner’s Tax (Swing of  The Axe)’, ‘Nightmare Logic’ ili ‘Crucifixation’, no sudeći po reakcijama na ‘The Hammer of Doubt’ i ‘Manifest Decimation’ s prošlog istoimenog albuma, može se naslutiti da je bilo ekipe koja je pomno proučila što je sve to POWER TRIP do sada napravio. A da se radi o bendu koji ima potencijal i koji zna što hoće i kako to postići moglo se vidjeti i čuti u trenucima kada su poduže polu-odmarajuće pauze između pjesama upotpunjavali matricama, održavajući tako dinamiku na nivou čak i kada iz pojačala nije kreštala glazba njihove ‘proizvodnje’.

Tako da je nakon ove thrash razaračine, pola sata pred nastup glavnih zvijezda večeri, TRIVIUM-a, došlo kao naručeno da se nadoknadi tekućina, malo regenerira snaga i pripremi za ono što je još čekalo. A to je, nećemo reći ‘jedan od’ već sigurno Top 5 metal koncerata u Hrvatskoj zadnjih barem pet godina. Ako ne i dulje povijesno unatrag.  Taj američki novovalni metal devedesetih ne želim nimalo ‘farbati’. Nikada me nije posebno privlačio, nimalo impresionirao niti sam ga smatrao nečim prevažnim u metalnoj glazbi. I uglavnom, kasnije se ispostavilo, sam pogodio u tim procjenama. Kvalitativno je to bilo više nigdje nego negdje, trendovski svugdje, no našlo se tu nekoliko sjajnih bendova, koji srećom nisu ‘upali’ u taj nekakav ‘nu metal’ žrvanj ili kako se već zvalo.

Trivium@Tvornica_kulture

Uz DISTRURBED svakako najzanimljivije ime mi je oduvijek bio TRIVIUM, posebice nakon što sam ih pogledao 2011. godine na Wackenu. Tada su u jednom danu, odnosno u 3 sata na ‘mini-festu’ metalcoreovaca svojim nastupima, doslovce ne samo pomeli već i zgazili pa potom i otpuhali ‘konkurenciju’, u kojoj su bili AS I LAY DYING i HEAVEN SHALL BURN. A da je sjajan bend, dokazao je i u Tvornici, okupivši na svom nastupu 500-injak ljudi očito najvećim dijelom svojih fanova. Već se od prvih pokreta i tonova vidio se koliko je to profesionalan, uigran, razigran i tehnički sjajno potkovan bend, stabilnog, harmoničnog i dominantnog scenskog nastupa. No istovremeno i u potpunosti spontan i predan trenutku te su pozdravi pjevača Matta Heafya na hrvatskom jeziku djelovali uistinu iskreni, pa i onda kada je govorio ono što inače svi izvođači rade – kako je publika divna.

A to i nije mogao drukčije reći, jer je masa od prvih trenutaka bila u potpunosti uživljena u ovaj koncert, pjevala, plesala, poskakivala i skakala, prenoseći energiju sa stagea na sebe, kao i u obrnutom smjeru. To su stvari koje se jednostavno dogode, to se ne može izmisliti, to se ne može znati ili moći napisati i opisati – to se, naprosto događa onda kada su bend i publika fantastični.

Bili su, uistinu. Fantastični. Jedna molekularna cjelina.

Trivium@Tvornica_kulture

Dinamičnost koncerta koju je diktirao bend, a prihvaćala, održavala i zadržavala  publika, niti u jednom trenutku nije joj dozvolio da uzme odmora, pa se Bògme, dobrano namučila u tih sat i pol. Slatko namučila, rekli bismo.TRIVIUM je izveo presjek svoje karijere, a ono što kod njih fascinira je ‘bezbolno skakanje’ sa žanra na žanr unutar same pjesme među kojima mnoge u svojim strukturama kombiniraju heavy, thrash i hardcore-punk. Ali i onih koje nisu toliko stilski ‘razbacane’. Matt ima sjajan vokal, koji bez ikakvih napora kombinira laganije, emotivne dijelove u atmosferičnijim pjesmama, sa čistim, ‘macho’ metalskim, krešteći-derajućim thrash i razbješnjenim corem formom, a pjesmama posebnu snagu daje sugestivno, razigrano i uigrano ‘duetsko’ pjevanje sa gitaristom Coreyem čiji su razorni vokali također impresivni.

Novi basist Paolo također je pokazao zavidne pjevačke kvalitete, a i „double tapping“ tehnika sviranja nije mu strana. Dapače.

Trivium@Tvornica_kultureNo ono što me se najviše dojmilo su ‘twin-solo’ točke Matta i Coreya, koje se ne bi posramile Downing/Tipton izvedbi iz njihovih najboljih dana. A da je heavy metal duboko ukorijenjen u svijesti ovog benda, govori i intro, u biti, puštanje cijele pjesme ‘Run Tho The Hills’ koja je ‘potpalila’ atmosferu, ‘raspaljenu’ već od prve sa ‘The Sin and The Sentence’, a do usijanja koncerta došlo se vrlo brzo, već negdje oko njegove prve trećine. Odnosno, od publike ‘najopjevanijih’ numera ‘Inception of The End’, ‘Until The World Goes Cold’, ‘Becoming The Dragon’ i ‘Thrown Into the Fire’ koje su uvele u ništa manje energičan, pokretljiv i razigran drugi dio koncerta.

Nakon oproštaja od publike, ‘we want more’ je bio toliko neposredan i neusiljen, da se bend vratio za nešto desetaka sekundi, i poklonio još tri pjesme za ‘zaokruživanje’ ove, uistinu prekrasne i rijeko kada doživljene metalne koncertne večeri. Sa nekim tradicionalnim ‘boljkama’, ali zbog cjelokupnosti programa skoro pa nebitnima. Večer je to bila za kojom mogu (i neka, i treba) žale svi koji su se predomišljali, pa krivo promislili, dok oni koji su bili, još će jedno vrijeme misliti kako su teško, naporno, ali su se uspješno oduprijeli uraganu s Floride. Na kraju s njima i stopili.

I čekati da se ostvare obećanja svih bendova o skorom povratku.

Jer momci iz Triviuma, siguran sam, bili su u najmanju ruku oduševljeni onim što su doživjeli u Tvornici kulture. Emocije koje su oni pokazivali naspram publike to dokazuju. Jednako kao i u POWER TRIP-a, a tek nešto manje VENOM PRISON-a.

Ljudevit Cikač – Ciky

Fotografija: Goran Božak – Spajsy