Izbornik

SLAYER, LAMB OF GOD, ANTHRAX, OBITUARY – Wiener Stadthalle, Beč

Slayer-Wien-Poster-November-2018Interes za SLAYER-ov posljednji koncert u Austriji u obliku klasične turneje bio je nedvojbeno golem. Iako koncert nije bio skroz rasprodan, dvorana Wiener Stadthalle u kojoj se održao bila je dobrano popunjena. Nekolicina sjedećih mjesta bila je dostupna i na sam dan koncerta. Sam paket bendova ‘Farewell’ turneje kojeg čine OBITUARY, ANTHRAX te LAMB OF GOD vrlo je zvučan i s jedne strane je upravo to bio razlog zbog kojeg su mnogi fanovi došli na ovaj spektakl. S druge pak strane spomenuti bendovi su u više navrata bili ‘headlineri’ pa sam postao sumnjičav. Zar SLAYER ne mogu ispuniti dvoranu većeg kapaciteta poput ove pa zovu bendove s kojima su i stvorili žanr thrash metala il’ je tu posrijedi čista komercijalnost turneje i samog događaja?!

Kako god, cijela priča ili smisao oproštajne turneje nije mi baš bio previše odisao iskrenošću pa se već unaprijed stvorio dojam o odrađivanju.

Kako to već biva u Austriji, sve ‘ide po planu’. Ipak, s pet minuta zakašnjenja večer su otvorili floridski deatheri OBITUARY. Ne očekujući nikakav pretjerani odmak OBITUARY su krenuli poprilično opako. Jesu li imali osjećaj da imaju premalo vremena  pa su htjeli dati što je više moguće? U svakom slučaju, koncert su otvorili s novim pjesmama. S dobrim ozvučenjem kao ‘uvoditelji’ u oproštajnu večer SLAYER-a odsvirali su i par pjesama s prva tri albuma i na taj način pokušali svakome dati dio kolača. Kako god, 30 minuta nije dovoljno da se OBITUARY predstave ‘kako treba’. No da su napravili zagrijavanje kako treba, jesu.

ANTHRAX Beč 2017 porihtaniANTHRAX su za intro odabrali pjesmu ‘The Number of the Beast’ i na kraju nje su se bez Belladone pojavili na pozornici te PANTERA-inim riffovima ‘Cowboys from Hell’ započeli nastup. To je trebalo ispasti onako šarmantno, ali po mom skromnom mišljenju, već skraćenom nastupu oduzimati vrijeme smatram nekom vrstom prevare. ANTHRAX su već na prvoj pjesmi ‘Caught in a Mosh’ uspjeli napraviti popriličnu atmosferu u publici, a i za njih se može reći da su bili vrlo dobro raspoloženi. Kao i zadnjih nekoliko godine, velike pohvale za podizanje atmosfere idu na račun Joeyja Belladone. Komunikacija je bila odlična i spontana, vokal (začuđujuće) odličan i u trenutku inspiracije produljivao je refrene nekad dubljim, a nekad višim glasom. Nakon nekoliko pjesma pitao sam se bi li ANTHRAX stvarno odradili ovakav koncert da su ‘headlineri’ ili im uloga posebnog gosta turneje više odgovara, najviše radi minutaže. Bez obzira na istinu, prije nepune dvije godine ANTHRAX su odradili headlining turneju na kojoj su uz cijeli ‘Among the Living’ odsvirali još pet pjesama. I to je ono što se od ANTHRAX-a i traži. Loše kritike definitivno idu na račun setliste. Drugim riječima, od ukupno sedam pjesama odsvirali su i dvije obrade na kojima je s jedne strane nastala ekstaza. S druge pak strane, ne vidim smisao da s tako bogatom diskografijom gube vijeme. Da nije bilo PANTERE i obrada, komotno su mogli ugurati barem još dvije stvari, iako su ‘Antisocial’ i ‘Got the Time’ neka vrsta trademarka ANTHRAX-a. Zvuk je s obzirom na poziciju bio podosta loš u smislu jeke i ‘plivanja’ tj. kašnjenja pa je dojam koji sam dobio bio da je sve podređeno protagonistima večeri. Iznenadila me i zamjena na bubnjevima, iako me tu više ništa ne bi trebalo čuditi. John Dette već po tko zna koji put mijenja Charliea Benantea na europskim nastupima tako da ga možemo smatrati šestim članom benda. Na kraju, nisam očekivao ništa bolje od onog što sam vidio, izuzevši postignutu atmosferu.

Nisam porpatio koncert LAMB OF GOD-a jer nisam ni fan nit su me nešto pretjerano zanimali, pa sam za vrijeme njihovog nastupa odmarao uši…

slayerrepentlessboxsetSLAYER su velika mašinerija, a u zadnjih nekoliko godina osjeća se da nešto ne ide kako treba, pogotovo nakon Hannemanove smrti i ponovog odlaska Lombarda. Bilo je tu otakzivanja nastupa i dijelova turneja. Kada je Gary Holt uletio umjesto Jeffa, a Paul Bostaff umjesto Lomarda, situacija se naizgled stabilizirala i sve je pomalo krenulo nabolje. No ne zadugo. Početkom ove godine SLAYER su najavili kraj duge, velike i vrlo utjecajne karijere. Time su izazvali veliku začuđenost, ali i želju da ih se vidi još jednom. Skromnog sam mišljenja da je frontmen Tom Araya podosta izgubio volju i želju za nastavkom s obzirom kako bend ‘izgleda’ i funkcionira,  pogotovo nakon odlaska Jeffa Hannemana i da je to bio okidač SLAYER-ovog odlaska sa scene. Iako je i sam Araya unazad 10-ak godina bio razlog za otkazivanje nekoliko turneja (barem po Europi) radi operacija vrata, u cijeloj je situaciji pomalo upitna njegova uloga. Araya je bio jedan od ponajboljih frontmena scene i zasigurno mu nije lako nastupati bez ‘headbanganja’. Tako Araya izgleda kao da je na probi, a ne na pozornici u ulozi po kojoj ga svi znamo i pamtimo. Po pitanju studijskih albuma, SLAYER su nakon Jeffove smrti objavili svega jedan uradak od kojeg se, po mnogim kritikama fanova, očekivalo puno više. Još uvijek možemo reći da ga SLAYER promovira, iako je ovo oproštajna turneja. Ruku na srce, ‘Repentless’ nije nikakva senzacija od albuma, al’ definitvno nije ni ‘šrot’ kakvim ga nekolicina smatra, već neka vrsta retra SLAYER karijere. Kako god, SLAYER –ov kraj je neizbježan, a hoće li jednog dana ponovo odigrati klasičnu turneju kada se svi dojmovi slegnu i kada se glave ohlade, preostaje nam vidjeti. No čisto sumnjam da u narednim godinama neće nastupati sporadično na većim festivalima poput WACKEN-a, HELLFEST-a, DOWNLOAD-a i sličnih.

Slayer Beč 2018 članakŠto očekivati od oproštajnog koncerta? Pa u stvari, ništa posebno. Isto kao i kod prehodnika nisam zamišljao da me mogu nešto više potaknuti na uživanje ili nešto više pokrenuti negoli na ranijim turnejama. Sve sam predrasude ostavio sa strane i u već u uvodu naslutio da nema zajebancije. Na velikom crnom platnu koje je zaklanjalo pozornicu za vrijeme intra projicirali su obrnute križeve, pentagrame i SLAYER logo. Već prvim riffom prve pjesme ‘Repentless’ krenuo je kaos. Bez imalo milosti masivni, jaki zvuk baca u trans najželjnije fanove. Vrlo brzo trans se širi po cijelom podiju dok se u fan pitu masa doslovce nagurava na prednju ogradu do te mjere da se nakon nekoliko sekundi i odbijaju nazad. Na prvi pogled, set lista mi je izgledala ziheraški, valjda iz razloga što na svakom koncertu već zadnjih podosta godina sviraju barem sedam do osam istih pjesama. Ipak, setlista je bila dobro posložena te su se dotakli svih albuma osim ‘Diabolus in Musica’. ‘Dittohead’ mi je bila iznenađenje repertoara kao i ‘Jihad’ koja je snimljena bez Paula Bostapha. Pravi kaos nastao je pjesmi ‘War Ensemble’. Od samog početka izvođenja uspio sam izbrojati sedam manjih ‘circle pitova’ kojih je više bilo u fan pitu. Izgleda da stare stvari nekako najbolje šmekaju, pogotovo pjesme s albuma ‘Seasons in the Abyss’. Nakon malo više od pola koncerta uspio sam se sa novinarske pozicije koja je smještena na tribini središnjeg dijela dvorane preseliti na podij. Koliko god kod SLAYER-a nisam imao neke pretjerane zamjerke na zvuk na novinarskoj poziciji, na parteru je zvuk bio definitivno izbalansiraniji. Izuzevši bolji pogled s tribine, pravo i uravnoteženo ozvučenje bilo je prilagođeno podiju gdje su se gubili prejaki basevi bubnja i bas gitare te su obe gitare bile u skoro pa odličnom balansu. Naravno da je u ovom slučaju Kingova gitara bila dominantnija kad je riječ o ritmu, a Garyjeva se gitara pojačavala ili stišavala ovisno o dionicama solaža. Što reći o nastupu samog benda? SLAYER uvelike ovisi o scenografiji i koreografiji kojima se stvarno nema što prigovoriti, a podosta upotpunjuju i obogaćuju svaku pjesmu koju sviraju. Bend je djelovao kao da su 15 godina mlađi te kao da im je ovo još jedan koncert u nizu, a ne oproštajni. Imali su puno više energije nego što sam viđao, a koncert je odrađen bez greške. Nekako kao da su dali više nego što mogu, više nego inače, a je li sama fama oko oproštajne turneje toliko velika i snažna, znaju samo oni.

Naposljetku, večeras smo došli gledati SLAYER. Oproštajni koncert SLAYER-a u Beču ostat će kao jedan od pet najboljih koje sam gledao, iako nisam imao previše volje za otići do Austrije. Bit će zanimljivo svjedočiti SLAYER-ovim nastupima koje iduće godine planiraju održati na festivalima diljem Europe iz jednog razloga: Hoće li imati ovakvu želju i energiju kakvu su imali večeras?

Tomislav Petr