Izbornik

SATYRICON, SUICIDAL ANGELS – Boogaloo, Zagreb

Satyricon_Boogaloo_19.03Da li stjecajem okolnosti ili ne, no čini mi se kako menadžment SATYRICON-a donekle funkcionira poput onih kod daleko većih grupacija. Za razliku od imena koja se nisu nikako htjeli približiti ovim prostorima dok ne iscrpe sve mogućnosti ‘ustaljenih’ europskih destinacija (da bi nakon toga postali obični ‘tezgaroši’ kod nas), SATYRICON očito ipak imaju neku drugu ‘politiku’. Tako je prošlo gotovo deset godina od njihovog zadnjeg nastupa i zasigurno je to bio jedan od čimbenika koji su pridonijeli da je Boogaloo bio poprilično ispunjen publikom. Možemo pričati da se radi o zaista (pre)dugom razdoblju, no ovako su vjerojatno i promotori i menadžment imali razloga za zadovoljstvo pa se nadam da bi u budućnosti sve to moglo rezultirati još nekim atraktivni(ji)m imenima.

Što se tiče predgrupe, moram priznati da se radilo o poprilično iznenađujućem odabiru. Ne mora se biti zadrti black metal ‘trver’ da bi se priznalo da su Satyr&Frost odavno napustili taj žanr zadržavajući prema potrebi koncepciju i estetiku istoga, no prije svega sam očekivao bend koji je stilski bliži trenutnom ‘stanju’ glavnoga benda. No kako je ispalo, usprkos žanrovskim razlikama SUICIDAL ANGELS su predstavljali ne samo vrlo dobro ‘otvaranje’, već i poprilično neočekivano zagrijavanje. Ako niste fan thrash metala te se slučajno zateknete na njihovom koncertu, vrlo je vjerojatno da će vas s lakoćom zainteresirati za nastup. Za razliku od manjih klupskih prostora gdje sam ih do sada imao priliku gledati, Grci su autoritativno zaposjeli veliku pozornicu. Radi se o svirački itekako uigranom bendu koji bez problema evocira najslavnije dane ‘ondašnjeg’ drugog vala thrasha. S protokom karijere je i zvuk napredovao pa sada pak zvuče kao neki thrash velikani za vrijeme svojih najjačih albuma. Ritmički (a posebice i vokalno) podosta toga me je podsjetilo na SODOM-ove klasike sa ‘Agent Orange’-a, bilo je tu podosta ANNIHILATOR–ovskih uvoda, EXODUS-ovskog ispreplitanja gitara i bome SLAYER-a na pretek. Realno gledano, originalnost je na samoj nuli, no čini se da Grci zapravo s time i nemaju problema. Uživo su sjajni, niti u jednom trenutku nisu imali praznog hoda te je stvarno pohvalno kako bend ‘zbija’ satnicu ostavljajući dojam neprekinute energije. Većina publike se je očito s tim složila pa je već na drugoj stvari nastao mosh-pit, a povećanjem brojnosti iste na trenutke je došlo do vrlo dobrog zakuhavanja atmosfere. Zvuk je bio fantastičan, glasan na točno pogođenoj granici i razumljiv te se svaki instrument čuo sa tako potrebnim šusom. Kako mi se čini, frontmen je u drugoj polovici koncerta izgubio snage za ‘promukli’ glas, ali je i sa ‘clean’-om sve odradio na zavidnoj razini. U svakom slučaju, same pohvale mada SUICIDAL ANGELS i inače radije želim vidjeti u manjim (takoreći ‘oldschool) prostorima.

Suicidal_Angels_Boogaloo_19.03

Kako mi se znalo zalomiti da SATYRICON vidim u relativno kratkom vremenskom razmaku na istoj turneji, znao sam ostati zatečen koliko Satyr zna oscilirati u raspoloženju. U Zagrebu možda nije ‘dao sve od sebe’, no vokalna strana je bila bez greške. Isto tako valja naglasiti da ostatak benda čine veliki profesionalci pa sama izvedba nikada nije bila upitna. Za razliku od većine sličnih bendova koji ‘klupske’ koncerte odrađuju u dužini festivalskih satnica sa ponekim sitnim ‘dodatkom’, SATYRICON su ostavili dojam punog i zaokruženog koncerta usprkos kratkim, ali zato gotovo neosjetljivim ‘intro’-pauzama. Ono čemu bi se možda moglo donekle prigovoriti je zvuk u pojedinim trenutcima, posebice jer se radi o domeni u kojoj band zna biti poprilično ‘sitničav’. Nesumnjivo jest da je bio itekako kvalitetan, ali je bio ‘podebljen’ na razinu omanjeg ‘open-air’-a tako da je bend zadobio ponekad neke neočekivane dodatne efekte. Tu prvenstveno mislim na zvuk gitara koje su se, istina, dobro čule, no umjesto u onom srednje-reskom spektru dijelovi riffova su znali otići previše u dubinu. Ista je i dalje bila razumljiva, ali mi nekako ne leži niti bendu niti stilu. Ista stvar se je dogodila s bubnjevima – s jedne strane se je čula totalna preciznost, da ne napišem baš ono – udarac bubnja (znam zvuči paradoksalno uz sve one trigere, ali…), dok su druge strane glasnoćom bili podešeni za daleko daleko veće prostore.

Satyricon_Boogaloo_19.03

No izvedbi kao takvoj se odista nije imalo što prigovoriti jer se radilo o vrhunskoj ‘isporuci’ energije od svirački preciznog i itekako potkovanog stroja. Također valja napomenuti da su neke stvari što se tiče zvuka ‘klavijatura’ dobile i omanje rearanžmane. Tako su pojedine bile produbljene zaista efektnim dark ambient-prizvukom, neke su bile na samoj ‘granici’ (‘Our World, It Rumbles Tonight’), dok je, nažalost, bilo i onih koje su zadobile meni osobno poprilično bezvezno melodijsko podvlačenje nalik onima s početaka scene, samo mi se nekako nije činilo da se je ovdje radilo o hommageu. Što se tiče set-liste, moglo bi se reći da se radilo o podosta ziheraškom odabiru. Imajući u vidu da ionako većina današnje publike preferira black’n’roll fazu, može se reći da je njima lista i bila najviše naklonjena. Našla se je tu pokoja stara stvar, ali više sa dojmom ‘osvrta i prisjećanja’ nego stvarne namjere. ‘Službeni’ dio koncerta je završio s ‘Mother North’ koja osobno gotovo uvijek zasmeta zbog pretvaranja u ‘sing-along’-završnicu i gubljenja skoro svakog inicijalnog smisla. No više je nego očito da se po tom pitanju gotovo ništa neće promijeniti. Za kraju su ostavljene sjajno proračunate ‘The Pentagram Burns’, ‘Fuel For Hatred’ i ‘K.I.N.G’ nakon kojih je publika takoreći dovedena u ekstazu te je nastup doveden u više nego logičnu završnicu. Za vrijeme bisa sam dobio dojam da je zvuk još više pojačan te da je bubanj dobio dodatni i prirodniji ‘kick’ pa je eto zgodno za podvući da se (namjerno ili ne) i SATYRICON koriste odavno prokušanim, ali uvijek efektnim forama.

Satyricon_Boogaloo_19.03

Za kraj bi se moglo reći da se radilo o odličnom nastupu na kojega se jedino mogu požaliti štovatelji prvih faza benda, no njima bi do sada po tome pitanju odavno trebalo biti sve jasno. S druge strane, iako se SATYRICON već neko vrijeme nalaze u metalnom ‘mainstremu’, svojim nastupima koji osim izvedbe i zvuka nose sa sobom i odlično pogođenu rasvjetu i ‘scenografiju’, imaju ono ‘nešto’ što ih izdiže daleko iznad drugih bendova. Da se je kojim slučaju Satyr postavio kao frontmen kakvim sam ga ponekad znao vidjeti, pisao bih o čistoj perfekciji, no i ovako se radilo o zaista odličnom koncertu kojem je itekako pridonijela i brojčana publika.

Boris Tintor & Tomislav Petr

Fotografija: Goran Božak-Spajsy

 

Fotogalerija SATYRICON, SUICIDAL ANGELS

@ Boogaloo, Zagreb 19/03/ 2018

LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK