Izbornik

PESTILENCE, SETH, ANCIENT ASCENDANT – Tvornica kulture (Mali pogon), Zagreb

PoPest Over Europed nazivom ‘Pest Over Europe‘ negdašnje legende Pestilence su posjetili i zagrebačku Tvornicu kulture. Poprilično neočekivano, odziv publike je bio jako loš pa je cijeli događaj prebačen u Mali pogon. Kako se kasnije ispostavilo, svi oni koji su imali dvojbe u vezi dolaska na koncert učinili su pravi potez ukoliko se nisu zaputili u smjeru Šubićeve ulice.

Večer su otvorili britanski Ancient Ascendant koji su započeli nastup pred nekih dvadesetak znatiželjnika. Bend bi se u suštini mogao definirati kao death metal sa ponekim uplivom blackerskih dionica ili pak onih koji spadaju u nešto melodičniju, mahom skandinavsku školu. Kakogod, uživo ostavljaju poprilično dobar dojam, oslanjajući se prije svega na staro-školsku detah metal osnovu prije ere blastbeatova i nepotrebnog tehniciranja. Nažalost, zvuk je bio preglasan i na samom početku poprilično kakofoničan, no što se vrijeme odmicalo dalo se naslutiti da je bend podosta kvalitetan iako se radi o takoreći relativno nerazvikanom imenu. Imajući u vidu broj posjetitelja i njihovu zainteresiranost za događaje na pozornici, Ancient Ascendant su se ponijeli kao pravi profesionalci i kao takvi definitivno su ispali iznenađenje večeri.

Ponovo okupljeni francuski Seth našli su se u poprilično nezavidnoj situaciji. Kako se radi o bendu koji je gotovo desetak godina stagnirao sa radom te uzimajući u obzir da su i u najplodnijim danima pripadali nešto avangardnijem dijelu scene teško bi se moglo reći da imaju neku aktivnu bazu štovatelja. Usprkos tome Seth su se potrudili prezentirati svoju viziju black metala sa ponešto eksperimentalnijim i depresivnijem pristupom ali, važno je napomenuti, naginjući više gotičkom nego nihilističkom prizvuku. Međutim, za vrijeme Seth nastupa ton je bio, blago rečeno katastrofalan te je kroz probijanje neartikulirane buke dobivena potpuno kriva zvučna slika pa su poneki elementi zvučali više sludgersko/doomerski nego originalno blackerski. Ukoliko se doda činjenica da za vrijeme njihovog nastupa za miks-pultom uopće nije bilo tonca čudno je kako se nastup nije zvučno pretvorio u pravu katastrofu. Nažalost nismo trebali čekati dugo jer je ista nastupila vrlo ubrzo.

Nakon samo nekoliko minuta postalo je jasno da su Pestilence jedan od precijenjenijih  bendova oko kojih se i dalje stvara apsolutno nepotrebna fama. Zvuk je bio daleko bolji no i dalje je prevladavala poprilična nerazumljivost na dionicama kada se trebala isticati ritmičnost dvaju gitara odnosno općenito na dijelovima koji posjeduju bilo kakvu dinamičku kompleksnost. S druge strane, realno gledano bend je tehnički poprilično daleko od onakvih genijalaca kakvima se neupitno žele prikazati. Solo dionice su u većini slučajeva na početcima bile totalno promašene i to pogotovo one izvedene od strane frontmena Patricka. Potonji se pokušao držati kao da je reinkarnacija svih vrhunskih gitarista svijeta no zapravo se činilo kao da isti ne samo da ne funkcionira u bendu već, u dosta slučajeva, uopće nije siguran kada bi što trebao napraviti. Usprkos tome, stav ego-trip-primadone je doslovce isijavao takvim intenzitetom da bi pokraj njega čak i jedan Jeff Waters mogao izgledati kao poprilično karizmatičan tip. Ipak, vrhunac degutantnosti je postignut najavom zadnje ‘Twisted Truth’ u kojoj je naš simpatični lik spomenuo da ‘mu oprostimo ukoliko baš možda neće znati sve tekstove’. Izgleda da se vrednuju isključivo noviji radovi koji eto imaju tu čast prijeći preko čarobno-božanskih prstića i glasnica sušte genijalnosti.

Iskreno, mislio sam da je Sanctury-reunion bio dno dna, no naspram odgledanog zagrebačkog nastupa Pestilenca definitivno sam se uvjerio da postoje daleko daleko gore stvari. Čini se da jedini izlaz ostaje u snimanju studijskih albuma jer, kao što se i u zadnjim slučajevima čuje, stvari u studiju mogu funkcionirati gotovo savršeno. To su ipak idealni, gotovo laboratorijski, uvjeti gdje Patrick Mameli može duboko zariti glavu u svoj anal i uživati u bezgraničnoj sreći praćen šačicom štovatelja kojima je brojenje taktova i ostalih tehnikalija apsolutni vrhunac muzike. Bend tu ionako nikada nije bio važan, zapravo jedini bendovi koji su te večeri nastupili bili su Ancient Ascendant i Seth, a ovu smijuriju nekada vrlo drage grupacije ću se potruditi zaboraviti što prije.

Boris Tintor