Izbornik

METALLICA, ALICE IN CHAINS, CHILDREN OF BODOM, KVELERTAK – Krieau Open Air, Beč

Metallica by Request“ je još jedna turneja koja se održava u pauzi snimanja novog albuma. Prva takva mini turneja naziva „Escape from the Studio“ datira od `95 kada je Metallica snimala svoj šesti album „Load“. Ista priča ponavlja se 2006. godine, a godinu dana kasnije mijenjaju naziv u „Sick of the Studio“. „European Summer Vacation Tour 2008“ prethodila je pak izlasku devetog studijskog albuma „Death Magnetic“, čime je završena era takvih nastupa.

METALLICA AT 2014 NoiseEyesOd ostalih spomenutih turneja, „Metallica by Request“ se razlikuje po tome što su svojim fanovima, koji su ulaznice kupili putem Interneta, dali mogućnost odabira pjesama koje bi htjeli čuti uživo. Dakle, sve pjesme na set-listi odabrali su isključivo fanovi putem Interneta, s tim da je od 18 pjesama jedna  bila rezervirana za izvedbu nove stvari. Odabrati se moglo bilo koju pjesmu iz karijere uključujući i obrade.

Kao i 2012. godine, Metallica je ponovo instalirala svoju najpopularniju pozornicu, kako je oni nazivaju  „Snake Pit“. Kako se do svibnja ove godine nije znalo hoće li je koristiti, saznavši tu vijest ugodno sam se iznenadio. Također, dosta se nagađalo oko toga koji bendovi će ove godine nastupati prije Metallice. Nije bilo nekih senzacija od predgrupa te mogu čak reći da sam priželjkivao da će, s obzirom na cijenu ulaznice, biti prisutna malo jača imena na sceni. Ovako sam uz Kvelertak, Children of Bodom i Alice In Chains dobio dojam da žele raspodati koncert time što su doveli bendove različitih žanrova što mi se i nije baš svidjelo.

Metallica je nastupala ranije od njihovog uobičajenog vremena (najčešće koncert počinje u 21h) što je uzrokovalo raniji početak cjelokupne manifestacije. Nastupi predgrupa odrađeni su korektno, a kako su se iste izmjenjivale, zvuk je bio sve jači i puniji. Metallica svoj bečki koncert otvara uz već standardni intro „The Ecstacy of Gold“ kojem je prethodila legendarna pjesma AC/DC-a „It’s a Long Way to the Top“. Nakon predigre dolazi prava stvar pjesmom „Battery“ i trans je jednostavno neizbježan. Metallica je posebna po načinu kojim stvara euforiju, a to je da spaja prve dvije do tri pjesme, što je vrlo efektno pogotovo ako su to stvari s jednog od najboljih albuma metal scene „Master of Puppets“. Set lista bila je sačinjena od pjesama s prvih pet albuma, s tim da su se ovdje uspjele naći obrada „Whiskey in the Jar“ te „St. Anger“ s istoimenog albuma. Uz spomenutu „St. Anger“, ugodno iznenađenje bila je i „…And Justice For All“ samim time što ih ne sviraju baš tako često.

Nova pjesma „Lords of Summer“ uistinu počinje dobrim riffovima i ritmom, no kasnije je zabrljana jeftinim i nedovoljno razrađenim idejama. Ipak, bila je pravo iznenađenje čisto iz zadovoljstva prema novome te se uistinu nadam će ostati samo premijera na ovoj turneji i da se neće naći na novom studijskom albumu. Iako smo navikli na pirotehniku, pogotovo za vrijeme izvođenja „Enter Sandmana“, ovaj put su je izostavili, ali su zato crni baloni pred kraj koncerta, točnije na „Seek and Destroy“ bili neizbježni. O zvuku bi se pak dalo dosta razgovarati. Naime, „Golden Circle“ je dio koji je bliži pozornici i smještajem nije baš zahvalan po tom pitanju. Vjerujem da je zvuk bio podešen dovoljno dobro za veličinu prostora na kojoj je koncert održan, no izgleda da je to bila i mana. Opet, možda je bolje reći da se radi o mojoj zahtjevnosti prema velikim produkcijama poput ove pa jednostavno očekujem da se pri takvoj blizini sve mora čuti odlično. No, ovaj put to nije bio slučaj. Gitare su bile jako dobro podešene, no kako bi se priključio bubanj, pogotovo kombinacija dva bas bubnja u spoju sa bas gitarom, dolazilo je do distorzije. Naglašavajući određene dobi i taktove u pjesmama, činele također nisu imale neku veću prepoznatljivost od pukog praskanja, odnosno barem je pozicija s koje sam odgledao veći dio koncerta pružila takav zvuk. Izuzevši „Snake Pit“, Metallica dobrih desetak godina nije mijenjala koncepciju svoje pozornice na open-airovima, ali su zato ekrane na bočnim dijelovima pojačali velikom projekcijom u pozadini pozornice. Projekcije emitirane na tim ekranima omogućuju bolji vizualni efekt, a ujedno je i prijenos koncerta dosta važan ljudima u udaljenim redovima cijelog prostora.

Bečki koncert je još jedan nizu kojim je Metallica dokazala da su u zadnjih 25 godina čisti profesionalci, čak i više od toga. Nadalje je samo pitanje koliki je gušt otići na koncert za koji znaš da će biti odrađen uz koju također više-manje znanu, ali dobru pošalicu te koliko je opravdana tolika pozornost.

Nažalost, i dalje se ne mogu oteti dojmu da je njihovo vrijeme prošlo, da im nisu potrebni novi studijski albumi i da su lagano ušli u klub gdje su odavno prisutni Deep Purple, Iron Maiden, Black Sabbath i slični velikani koje ćemo se uvijek rado sjećati, ali i odgledati koncret usprkos toliko ziheraškim set-listama. Sve u svemu, vrhunski odrađeno, ali bez previše čari…

Tomislav Petr