Izbornik

MAYHEM, INFERNO – Boogaloo, Zagreb

MAYHEM Boogaloo ZG 2017Moram priznat da me je ugodno iznenadila zainteresiranost premijernog nastupa MAYHEM-a u Hrvatskoj. Iako se koncert izvorno trebao održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, isti je u zadnji tren prebačen u veći prostor i to u Boogaloo koji je po pitanju koncerata nekolicinu zadnjih godina bio ‘van pogona’. Također sam mišljenja da je drugi razlog zašto se koncert održao u većem prostoru i produkcija koju MAYHEM ima na ovoj turneji. MAYHEM baš i nisu bili česti gosti ove regije, u proteklih 13-ak godina imali su svega tri nastupa u susjednoj Sloveniji i to uključujući ovaj prije par dana u Novoj Gorici dok su nešto češće nastupali po Austriji i Mađarskoj. Ove godine su napokon svratili i do Zagreba, a na europskoj turneji naziva ‘Purgatorium Europæ MMXVII ‘ odlučili su svirati album prvijenac ‘De Mysteriis Dom Sathanas’ iz 1994.godine u cijelosti.

Pitanje koje se nameće samo po sebi: „koliko to ima smisla“?! Neki će vjerojatno (pri tome mislim na mlađe naraštaje) reći nešto tipa ‘The Past is Alive’ i to će im biti super. Prvenstveno zato jer će im ovim nastupom MAYHEM pokušati predočiti barem mali dašak prošlosti za kojim neopisivo pate i tuguju jer nisu bili rođeni kada je spomenuti žanr nastao dok mi se s druge strane čini da je ovo nekakvo pretjerano populariziranje cijele priče. Opet pitam koliko to uopće ima smisla?! Gledajući da je danas sve više-manje ispopularizirano u ovom žanru jednostavno se ne može pobjeći od činjenice da je i black metal još prije 20-ak godina dosegao svoj vrhunac, a nešto kasnije i komercijalizaciju. No kako god bilo posebnost ovog nastupa je trebala proizaći iz sviranja spomenutog albuma u cijelosti.

Zbog tehničkih poteškoća nisam uspio odgledati predgrupu, češke blackere INFERNO no iako me nisu odviše interesirali tako mi nisu pretjerano referentne ni izjave drugih jer se više volim sam uvjeriti u izdanje benda. Drugi su mi ukazivali da se radilo o relativno lošem stilu i izvedbi, al ajmo reći da im je sve izgledalo nekako ‘čudno’.

No vratimo se mi headlinerima zbog kojih smo se i okupili. MAYHEM nastupi su relativno kratki što u prijevodu znači da ne sviraju duže od 50-ak minuta. Jest da je svirka intenzivna ali opet stalno nekako priželjkujem po koju stvar više. I zagrebački nastup nije odstupao previše od spomenutih okvira pa je s obzirom na u cijelosti odsvirani ‘De Mysteriis Dom Sathanas’ ostao dojam da je sve ipak prebrzo završilo. Nekako je nedostajalo 3-4 pjesme da se upotpuni nastup. Krenulo je odlično no već na drugoj pjesmi ‘Freezing Moon’ atmosfera u publici je pomalo splasnula. Pjesme su svirane po redu kao i na albumu a kako je koncert odmicao na bržim pjesmama bolje reći bržim dijelovima određenih pjesama stvarali su se i ‘circle pitovi’. Između svake stvari rađena je mala pauza, a cijeli nastup je bio dosta mračan i pri tome mislim na osvjetljenje pozornice. Isto je bilo dosta diskretno, reflektori su bili pomno upotrebljavani MAYHEM ZG Boogaloo 2017tijekom cijelog nastupa pa su i detalji scenografije dobili naglasak, posebice u pauzama između pjesama. Smatram da su uspjeli dobiti taj mračni štih i da ga je publika uspjela doživjeti kako treba. Što se tiče zvuka, klub Boogaloo nikad nije imao neko pretjerano kvalitetno ozvučenje. No u ovom slučaju zvuk gitara poprilično se dobro čuo, drugim riječima bio je razumljiv i vrlo sličan onom zvuku kojeg MAYHEM ima na dotičnom albumu. I bas gitara je bila na nivou tako da je taj dio produkcije bio za pohvaliti. Također me je ugodno iznenadio zvuk bubnjeva. Isti nisu bili onako ‘plitko’ podešeni, već su zvučali kao pravi bubanj onako bogato i ispunjeno. Svaki dio bubnja se jako dobro čuo, no ono što je bio problem jest tzv. ‘plivanje’ zvuka koje se dešavalo nekolicinu puta kroz cijeli nastup a za sve to po mom mišljenju je bio kriv ton-majstor. Na određenim dijelovima pjesama imao sam osjećaj kao da je bubanj ‘izletavao’, te je na nekoliko sekundi opako dominirao gušeći ostale instrumente. Promijenivši nekoliko pozicija po klubu za vrijeme koncerta, nisam se mogao odlučiti za idealnu. Razlog tomu jest da je sve je nekako zvučalo čudno, na nekim pozicijama prebasirano, iako je na pojedinim dijelovima stvari bilo skroz OK…

Zasluge za scenografiju pripisao bih frontmenu Attili Cziharu, koji je ujedno i snimao vokale na albumu prvijencu. Naravno, Attila je gotovo uvijek vrlo aktivan po pitanju scenografije i koreografije pa s toga i ne čudi da je ista bila ‘okićena’ razapetim platnima manjih dimenzija u funkciji panoa na lijevoj i desnoj strani pozornice. Isto tako iza bubnjeva je bilo veliko platno sa naslovnicom debitantskog albuma. Neizbježan je bio i Attilin oltar sa svijećama na kojem ‘održavao propovjedi’. Isti je bio smješten ispred Hellhammerovih bubnjeva, a zanimljivo je da postavljen nešto kasnije tijekom koncerta…

Naposljetku cijeli nastup je bio dobro osmišljen i odrađen no meni se nameće pitanje pitanje koliko ovakve turneje imaju smisla?! Pri tome mislim na svirku od 8 pjesmama nakon čega nema nikakvih biseva ili dodataka. Premijera MAYHEM-a u Hrvatskoj ostavlja mi mali dojam odrađivanja. Čini mi se da je sve ovo trebalo biti prezentirano u ‘underground’ a ne u (rekao bih) glamuroznijem stilu bez obzira što je sve viđeno bilo vrlo impresivno i odlično razrađeno. Za nastup se na kraju ne može ništa prigovoriti no ipak ‘komercijalizacija’ zla nekako ne ide zajedno sa iskrenim i istinskim undegroundom iz kojeg MAYHEM dolaze, a u kojem i dalje žele biti predvodnici…

Tomislav Petr