Izbornik

EVERGREY, CROSSING ETERNITY, GENUS ORDINIS DEI, BLOODRED HOURGLASS – Močvara, Zagreb

Crossing Eternity @ Mochvara, Zagreb (3)Na svom trećem posjetu Hrvatskoj, a drugom zagrebačkom nastupu, EVERGREY je sa sobom doveo stilski raznoliko metal društvance.

I već se na nastupu prvog benda, ‘internacionalnog’ CROSSING ETERNITY, ekipe iz Rumunjske i Švedske, vidjelo da će to biti nadasve zanimljiva večer. Barem što se tiče odaziva publike, jer je prvi, obično ‘najbojkotiraniji’, koncert pogledalo 50-ak, ako ne i štogod više ljudi.

A sam bend nije ništa posebno. Ono, dobar generički, nekakav power-heavy s dosta ‘praznina’ u izvedbama i nije baš nešto što bi moglo posebno dojmiti. Dosta slabije no nedavno na koncertu sa SIRENIOM u Hard Placeu, gdje su imali ‘živu’ klavijaturisticu, ali i puno lošiji sound no u Močvari. Pjevač Gabriel nije niti bolji niti lošiji od većine podžanrovskih, no komunikacija na svim razinama je nešto na čemu bi svakako mogao poraditi. Jedini koji se tek nešto više isticao je gitarist Manuel, no njegove su očigledne sviračke, pa i Crossing Eternity @ Mochvara, Zagreb (2)komunikacijske vještine često osjetno odudarale od ostatka ekipe. Ponavljamo, ništa posebno od tog se benda nije čulo. Za razliku od druge predgrupe, GENUS ORDINIS DEI, koji su svoju kombinaciju death metala i deathcorea sa simfonijama puštanim s matrice poprilično dobro ispromovirali. K tome, za razliku od Crossing Eternity, imaju frontmana (Nills) ‘sa stavom’, kako bi rekao naš suradnik. A mi dodali – ‘bend s mudima’.

Finci BLOODRED HOURGLASS sa svojom su se prozirnom i relativno nezanimljivom melo-death/thrash kombinacijom, usprkos evidentnoj proživljenosti koncerta, pa i solidnim feedbackom publike (što su, uostalom, dobila i dva benda ranije) isticali tek na momente.

A to obično ne bude dovoljno za nešto ozbiljnije doživljavanje nastupa finog trajanja – oko 45 minuta.

Bloodred Hourglass @ Mochvara, Zagreb (1)

Ono što ne treba hvaliti, ali svakako istaknuti, jer se u Hrvatskoj i s tim zna ‘zaprditi’, je pridržavanje ‘tajminga’, pa su tako svi bendovi počinjali i završavali na vrijeme, neki čak i mrvu ranije od plana.

A plan da EVERGREY počne u pola 11 u potpunosti je ostvaren, jer je to bilo vrijeme kad je ekipa izašla na pozornicu i od prvog trenutka pokazala zašto su neki bendovi vrhunski, a neki, poput prethodnika, ‘vječne’ predgrupe.

Doduše, Tom je na početku prvog songa ‘A Silent Arc’ imao ‘napuknuti’ glas, kao da se preračunao u rasponu, no vrlo se to brzo sredilo i on se, kao uostalom i cijeli bend, posložio i ponudio jedan od najboljih koncerata u 20 godina Močvare.

Evergrey @ Mochvara, Zagreb (3)

Takvom ishodu uvelike je pridonijela i publika, koja je prvi dio dvorane prepunila, a drugi ugodno popunila i cijeli tijekom koncerta, s tek rijetkim odmorima, davala sjajnu, glasnu i jasnu, potporu EVERGREY-u.

Uvijek su takve pretpostavke nezahvalne, no dojam je da je većina publike bila iz tog nekog drugog (ili trećeg) dijela bendove karijere, pa joj je očito ‘leglo’ što je većina pjesama bila sa zadnja tri albuma – ‘Hymns For The Broken’, ‘The Storm Within’ i aktualnog ‘The Atlantic’, koji je povod turneji, na kojoj je Močvara bila već 31. nastup od 33 ukupno, ako se ne varam.

Dobar dio pjesama, barem onaj refrenski, zborski se orio s bendom, a uz publiku, Tom je za svoj, tradicionalno ‘patnički’, vokal jako dobro potporu imao u basistu Johanu.

Evergrey @ Mochvara, Zagreb (4)

A ono što je uvijek lijepo čuti kod bendova, čiji oni budu dio glazbe, su organski zvukovi klavijatura (doduše, osjetio se i udio matrica), kao u ovom slučaju. Doduše, kod Tomovog predstavljanja članova benda na očekivanom skandiranju Rikardovog imena je publika zastala, no nećemo to uzeti za zlo. Savladat će i taj dio do naredni puta.

Evergrey @ Mochvara, Zagreb (6)

Ako i jeste bilo nekakvog ‘zagrijavanja’ u početnom dijelu koncerta, čak bi rekli da je gitare trebalo malo pojačati, od ‘Distance’ pa dalje sve je bilo furiozno. Sa svih strana. Dinamično i energično s rasprskavajućim ambijentom unatoč dosta mračnoj, dobrim dijelom i kompleksnoj formi pjesama.

Teško je reći što bi bilo ‘highlight’ koncerta, jer je odsviran i otpraćen ‘u trenu’, tako da je sat i pol (!) prošao jako brzo. I nadasve euforično.

Možda ipak mrvu iznad ostatka koncerta bio je onaj završni, uz ‘Recreation Day’, nakon čega su na stageu ostali samo Rikard i Henrik, te pokazali da solo dionice na koncertima i ne moraju nužno biti dosadne. Niti ‘nužno zlo’.

Evergrey @ Mochvara, Zagreb (2)

Klasik benda ‘A Touch of Blessing’ je ipak bio vrhunac nastupa, tu nema dvojbe, pjesma koju svi znaju, a završni ‘King of Errors’ najviši stupanj energetskog udara. Inače mi ta pjesma i nije ‘baš nešto’ no u ovakvom omjeru snaga, na ovakvom koncertu zvučala je nestvarno dobro.

Set lista:

1. A Silent ArcEvergrey @ Mochvara, Zagreb (7)
2. Weightless
3. Distance
4. Passing Through
5. The Fire
6. Leave It Behind Us
7. Black Undertow
8. My Allied Ocean
9. All I Have
10. The Grand Collapse
11. Recreation Day
12. Rikard/Henrik solo
13. A Touch of Blessing
14. King of Errors

Ubrzo po završetku koncerta uslijedio je strpljivi ‘meet and greet’ s fanovima, koji su to i više nego zaslužili, a što su im, nakon sjajne svirke ‘evergreyevci’ honorirali i završnim druženjem.

I tako, da rezimiramo, EVERGREY je ponudio odličan nastup, baš u skladu s pretpostavkama da im klupska odgovara više od ‘open-air’ svirki na kojima sam ih par puta ranije pogledao.

A Močvara se, tradicionalno, pokazala i dokazala kao kultno mjesto klupske scene Zagreba i Hrvatske i onaj tko se čudi da je tome tako ili nikad ovdje nije bio ili ne zna kakva se priča krije u utrobi ovog mjesta.

Gdje se za EVERGREY pronašlo jedno od posebnijih mjesta.

Tekst i fotografija: Ljudevit Cikač – Ciky