Izbornik

DARK TRANQUILLITY, EQUILIBRIUM, VINEGAR HILL, GHIDRAH – Boogaloo, Zagreb

DARK TRANQUILLITY@Boogaloo‘Svaki tjedan koncert (barem) jedan’ životni je moto, a bogme bi komotno mogli reći i sudbina naših metalaca zadnjih mjesec i nešto dana. Doduše, ‘priča’ je započela još početkom veljače s ARKONA-om, no mjesec i nešto dana unatrag je stvarno ‘udarnički’. Nakon THERION-a s početka ožujka pa jedine mrvu duže pauze tog perioda do SATYRICON-a, pa preko INSOMNIUM-a i TRIVIUM-a, kontinuitet je u klubu Boogaloo nastavio kultni švedski metal sastav DARK TRANQUILLITY. Al’ baš, ono, ‘kultni’ u punom smislu tog pojma.

Njegovi ‘posebni gosti’ bili su njemački epic-metal sastav EQUILIBRIUM, plus manje ili nikako poznate predgrupe iz Austrije, GHIDRAH i VINEGAR HILL.

S takvom reputacijom ostat će i nakon svog polusatnog nastupa metalcore/melodeatheri GHIDRAH. U početku im je kod pozornice bilo 10-ak zainteresiranih, a ostale u dvorani ili nisu pretjerano ili nisu uopće zanimali. A nije da baš nije bilo nešto ljudi. No do kraja se koncerta stalnom pozivanju pjevača da se približi pozornici ipak odazvao određeni dio ekipe, pa je, uz pojačanu podršku, GHIDRAH imao i (brojčano) pristojnu uspomenu u vidu završne fotke s nekih 60 posjetitelja.

GHIDRAH@Boogaloo

Ne može se reći da se momci nisu trudili, posebno pjevač Ted koji ima moćan i probojan vokal, iako mlad zna se ponašati na pozornici i na dobrom je putu da i s publikom bude na ‘ti’, kojoj je za odanost poklonio, čini mi se, i dvije majice. U kompletu, energičan je to nastup bio, no sve je to u nekim donjim granicama ozbiljnog benda. Čuješ malo – čuo si sve. Doda li se tome i neujednačen sound, nekako očekivan za predgrupu, njihov nastup može tek zadovoljiti. Ali ipak zadovoljiti. Mladi su, ako ne odustanu, u tom svom (glazbenom) svijetu vjerojatno će se negdje uspjeti pozicionirati.

Druga predgrupa VINEGAR HILL poprilično je iskusnija od prethodnika, iza sebe ima desetak godina dugu karijeru i tri albuma, ali se to baš i nije vidjelo/čulo. Nekakav je to bio nastup pred već tada solidno ispunjenim Boogaloom. Solidno za jednog pred-izvođača. VINEGAR HILL je manje-više tipičan predstavnik melodic-death metala ili netko tko to pokušava biti, a nastup mu je dosadnjikav, šablonski, ne baš nešto za popamtiti. Osim kod onih koji tu glazbu kratko konzumiraju ili eventualno tek otkrivaju. Takvima bi VINEGAR HILL i mogli biti zanimljivi jedno vrijeme.

VINEGAR HILL@Boogaloo

Pjevač Dominik, stylinga onako više macho-retro-hard-rock iz 70-ih dosta je problematičnih, da ne kažemo nedovoljno snažnih (i odvažnih) vokalnih sposobnosti za ovakvu vrstu glazbe, i dosta neujednačenih intonacija po svim razinama. Doduše, gitarist Michael svojim vrlo kvalitetnim back pjevanjima s vremena na vrijeme ga ‘pokrije’, pa i solističkim istupima ‘izvuče’ stvar i skrene pozornost na sebe, no generalno ne i više od toga. Uglavnom, prosječan bend nalik mnogo puta viđenima i odslušanima kojemu za neki ozbiljniji dojam nisu pomogli niti dimni efekti.

‘Specijalni gosti’ DARK TRANQUILLITY -a, njemački ‘epic-folk’ metalci EQUILIBRIUM, u svojih su se 50-ak minuta prikazali nešto kao pristojnim bendom koji je uspio držati atmosferu u dvorani na zavidnom nivou. Ništa više od toga. Niti sada, a niti zadnji puta kada sam ih gledao i kada su zbog prirodnijeg zvuka ipak bili nešto dojmljiviji.

EQUILIBRIUM@Boogaloo

Uvodne ‘Prey’ i ‘Heimat’ su bile dosta mlačno primljene, ozbiljnije reakcije publike krenule su od ‘Waldschrein’, a Robertov poziv na ‘wall of death’ prihvaćen je na ‘Blut Im Auge’, te su se ‘glavomlat’ i pokoja šutka izmjenjivali kroz preostali dio nastupa. S narednim se naslovima, ‘Die Weide und der Fluß’ i ‘Unbesiegt’ publika još više ‘stopila’ s bendom, nešto kao da je preuzela ‘vođenje’ koncerta, a posebice u završnoj ‘Apokalypse’ čiji se finalni dio ‘prelio’ u glasan poziv na bis. On je brzo stigao uz ‘Born To Be Epic’, pjesma koja naslovom, a i svojom konstrukcijom poprilično jasno dočarava čime se to bavi EQUILIBRIUM.  Zbog presiljenih i usiljenih matrica EQUILIBRIUM je povremeno zvučao više kao ‘DJ – epic’ nego ozbiljna metal ekipa, a nedostajao je (iz opravdano razloga, čusmo) i ‘živi’ bas koji daje prijeko potrebnu pulsirajuću dinamiku svakom koncertnom nastupu.

EQUILIBRIUM@Boogaloo

K tome, gitare su se dosta slabe čule, a tako loše ozvučene bubnjeve rijetko kad se imalo prilike čuti, pa se bubnjar svojski morao potruditi ne bi li se i on što bolje predstavio, a jedino čemu se nema baš puno toga prigovoriti je Robertov angažman. Svekoliko i sveukupni. Uglavnom, EQUILIBRIUM zvuči presintetički, no bez obzira na sve publika je dala vrlo kvalitetan feedback, čak i bolji nego je to svojim (prvenstveno glazbenim) nastupom bend, koliko god mu se ne može negirati trud, možda i zaslužio. Jedan od koncerata u kojem je bolja vibra bila ispod, no na samoj pozornici i kojega je definitivno ‘iznijela’ publika. Onako, zabavni nastup.

Pet godina nakon prošlog koncerta, u biti četiri i pol, DARK TRANQUILLITY se vratio u Zagreb. Tada, a i sada, u problemima oko kadrova. U Močvari im je, ako se dobro sjećam, falio basist, kojega su ovdje imali u liku Andersa Iwersa iz TIAMAT-a s kojim pak su skupa oko tri godine. Sada pak, više nema ‘originalnog’ gitarskog dueta Niklas Sundin/Martin Henriksson, s time da Niklas, koliko znamo, pauzira zbog ‘proširenja’ obitelji, a Martin se još 2016. odlučio na definitivni odlazak. Na njihovoj su poziciji su Christopher Amott (ARMAGEDDON, ex-ARCH ENEMY) i Johan Reinholdz (ANDROMEDA, NONEXIST, SKYFIRE, ex-OPUS ATLANTICA) koji su, prema prikazanome, dosta brzo savladali ‘pjesmaricu’ benda i dojam je da niti najodaniji fanovi DARK TRANQUILLITY-a nisu osjetili te promjene. Momci stvarno vladaju ‘svijetom gitare’.

DARK TRANQUILLITY@Boogaloo

DARK TRANQUILLITY je, definitivno, ‘all-star’ bend po svim presjecima. Ne samo zato što su mu se zadnjih godina priključila neka od najvažnijih imena švedskog metala uopće. Ukratko, to je bend koji više od četvrt stoljeća piše glazbenu povijest pomičući granice metala i konstantno eksperimentirajući ostaje jednako svijež, originalan i zanimljiv kao na svom početku. Tako nešto davnih godina konstatirasmo i nije se to niti sada promijenilo. Za razliku od izvođača prije njega, pa i mnogih drugih, kod DARK TRANQUILLITY -a nema nikakvog ‘zagrijavanja’. Od početak se kreće furiozno, pod punim nabojem. Profesionalna je to, usvirana, uigrana, samosvjesna i spontana ekipa i to se čuje su svakom tonu, a čak i oni najglasniji kritičari ‘zvuka u Boogaloou’ ovoga puta ne bi trebali imati puno toga za prigovoriti. Do nekog novog, ‘tema’ ovog koncerta i turneje je album ‘Atoma’ iz studenog 2016., a upravo je ‘njegov’ ‘Encircled’, nakon introa, započeo ovu koncertnu priču. Nakon, da tako kažemo, standardnog ‘uštimavanja’ i malo slabijih gitara još i u ‘Monochromatic Stains’, u ‘Clearing Skies’ se zvuk ustabilio i do kraja bio na poprilično dobroj razini.

Uz odličnu svirku, visoki intenzitet i kontinuiranu dinamiku nastupa svojim je pjevanjima, koji se čine ‘boljim no ikada’, održavao Mikael, k tome još i stalno, glasovnim i fizičkim dodirima s publikom i neprestanim ‘movingom’ po pozornici. A posebno zaslužan za sjajan dojam bio je interaktivni video zid na kojemu su se izmjenjivale vizuali i kadrovi iz nekih spotova, u potpunoj korelaciji sa glazbenom kulisom. Majstor je na tome radio, nema nikakve dvojbe. Uz Martinove zamračene klavijature, taj je segment davao poseban ambijentalni ugođaj cijelom koncertu. Zahvaljujući svemu tome, sasvim pristojno popunjeni Boogaloo u nastupu je istinski uživao od prvih pa do zadnjih njegovih trenutaka. Jaka kemija po svim razinama je vladala tijekom sat i pol dugog nastupa, koji je imao i nekoliko specifičnosti, poput one u pjesmi ‘Mundane And The Magic’ čije je dijelove otpjevala cura iz prvih redova. I to otpjevala jako dobro.

DARK TRANQUILLITY@Boogaloo

‘Icipher’ je stvar koju i ne sviraju tako često, a ‘The Wonders at Your Feet’ iako se tako nešto očekivalo, nije bila ‘high-light’ koncerta, već su bolji ‘feed’ dobile ‘When the World Screams’ i ‘Therein’, s kojom je okončan ‘regularni’ dio nastupa. Nakon kratkog pozivanja publike na povratak, uslijedio je jednako moćan bis sa ‘State of Trust’, pa ‘Lost To Apathy’, za koju je Mikael rekao da je ovaj line-up svira prvi puta i koja je vjerojatno spontano izazvala najjače reakcije publike od svih, te ‘Misery’s Crown’ za veličanstveni kraj svirke. Nakon koje je uslijedio svestrani pozdrav te obećanje, a i poziv za novi zajednički sastanak na ovim prostorima.

DARK TRANQUILLITY je klasa od benda, opet je to pokazao. Jedini iz glasovite ‘geteburške’ škole iz 90-ih prošlog stoljeća. Ostalu mu ‘braću po glazbi’ nećemo ovdje navoditi da ne kvarimo dojam. A naša metalna ekipa, nakon ovoga koncerta, niti u narednom, doduše malo prorijeđenom, periodu neće se moći požaliti na ponudu.

Već u ponedjeljak su Močvari blackeri UADA i MUKA, pa će se onda malo strpjeti do 9. svibnja i ENSIFERUM/EX DEO/WIND ROSE folk veselice na istom mjestu. Do tada…

Ljudevit Cikač – Ciky

Fotografija: Goran Božak – Spajsy

Fotogalerija DARK TRANQUILLITY, EQUILIBRIUM…

@ Boogaloo, Zagreb 05/04/ 2018

LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK