Izbornik

BRUTAL ASSAULT 2017. – Pevnost Josefov, Jaromeŕ

Brutal-Assaulz-2017Gledano s organizacijske strane, prošlogodišnje izdanje festivala se je pokazalo kao popriličan fijasko. Tada su po prvi put uvedene narukvice sa čipom koje su osim obavezne identifikacije pri ulazu i izlazu na festival ujedno predstavljali i osobni ‘digitalni novčanik’ s kojim se je isključivo moglo vršiti bilo kakvo plaćanje unutar festivalskog prostora. Prvog dana se je dogodio kompletni raspad sustava zbog čega su nastale nesnosne gužve i redovi za ulazak u kojima su pojedinci proveli i do nekoliko sati. Svaki daljnji ispad sustava je onemogućavao obavezno registriranje na ulazu/izlazu kao i ‘punjenje’ čipa na narukvici. Iz tih razloga sam pomalo strepio da se ista stvar ne bi ponovila i ove godine jer mi se čini da nema gluplje stvari da se nakon nimalo kratkog puta zbog tuđe greške provodi vrijeme ispred ulaza dok se pritom čuju zvukovi bendova na pozornici zbog kojih se je uostalom i došlo na fest. Imajući u vidu već puno puta viđenu svima nama poznatu ‘slavensku’ nonšalantnost organizatora, strepnje su mi se takoreći povećavale približavanjem impozantnoj utvrdi Josefov. I zatim je uslijedilo pravo iznenađenje jer redova za obavljanje ‘predfestivalskih’ radnji gotovo da i nije bilo, a ako su i postojali, bilu su (posebice za prvi dan) zanemarivi. Možda se je na trenutke poduže čekalo na punjenje čipova, no s obzirom da se radilo o prvoj transakciji isto je bilo u potpunosti opravdano. Bitno je napomenuti da i ostalih dana nije bilo dužih redova i da su se po tom pitanju stvari odvijale takoreći bez greške. Također je povećan i izbor piva, od kojih su neke očito bile lokalni craft-ovi su jer su količine brzo nestajale i ubrzo su se pojavljivale nove vrste. Cijene su bili prihvatljive, no čini mi se kako festival ipak malo-po-malo postaje sve skuplji. No još uvijek je po omjeru veličine i broja posjetitelja jedan od daleko jeftinijih i ugodnijih festivala. Meni bitno je napomenuti da su gotovo pa nestali svi oni redikuli (OK, nisam bio na GUTALAX-u) odjeveni u pliš te oboružani dječjim igračkama kojih je dosada bilo u izobilju i koji su svojim debiliziranjem činili sve kako bi iritirali one koji su došli zbog koncerata. Usput rečeno, nažalost takvih infantilnih pojava ima sve više na ostalim festivalima. Što se tiče poboljšanja infrastrukture nisam uočio išta što bi bilo vrjednijeg spomena. Pa krenimo redom…

Kultni ROOT su odavno nadrasli početke death/black karijere te su potom otišli u pomalo ‘čudnije’ žanrovske vode. Za ovo potonje je očito zaslužan frontmen koji je izgledom, a zatim i teatralnom izvedbom odveo bend u neke druge sfere. Vizualno bi se najbliže moglo reći da je preuzeo ulogu nekakvog ‘crnog svećenika’, a i sama pojava u vidu štapa za hodanje, mantije i iscrtanoga lica podvlači cijeli taj dojam. No isto tako se je u nekoliko navrta pobrinuo da sve ne bude tako ozbiljno te dobacivao (koliko sam shvatio) pomalo cinične doskočice na vlastitom jeziku. Kako se čini, Big Boss je i odista fizički bolestan pa je par stvari proveo sjedeći, no to nije nimalo umanjilo intenzitet koncerta, posebice kada su pred kraj uslijedile starije stvari. Sve u svemu, poprilično zanimljivo vizualno i zvučno iskustvo.

Root @ Brutal Assault 2017

Oko nastupa MADDER MORTEM-a me najviše plašilo da bi loš zvuk mogao uništiti cijeli koncert. Radilo se o mom prvom susretu s jako dragim bendom, a kako je njihov stil sve prije nego uobičajen, na dosta trenutaka bi loše namješten razglas mogao cijeli nastup pretvoriti u pravu katastrofu. Na početku je zvuk bio tek korektan, ali sa pomalo prejakim basovima koji su ‘pojeli’ dosta zvukova samih gitara. Agnete je pak odmah od početka zvučala odlično i moram priznati da sam ostao poprilično zatečen kvalitetom izvedbe koja je ionako sve prije nego jednostavna. Setlista nažalost nije bila po mojem zadovoljstvu pa su tako nastup započeli sa meni osobno poprilično bezveznom ‘If I Could’ . Ispostavilo se da je bend nakon par uvodnih stvari sa zvučne strane zadobio sve tehničke uvjete za predstavljanje u punom svijetlu. Vrhunac nastupa je zasigurno nastao tijekom izvođenja ‘Jigsaw’ gdje je bend uspio u potpunosti prenijeti svoju pomalo komornu, ali isto tako eksplozivnu atmosferu. Agnete je imala neopisivo energičan nastup ne gubeći pritom na sjajnoj izvedbi. Pritom ne mogu ne spomenuti refren ‘I tear myself into pieces…’ koji je doslovce protresao cijelu malu pozornicu kako zbog osjećaja izvedbe tako i zbog energije. Također, bend je bio na isto takvoj razini i činilo se kao da svaki član na neki osobni i zasebni način doživljava svaku stvar. Sve u svemu, nastup je bio za svaku pohvalu i usprkos tome što su počeli nekoliko minuta ranije od navedene satnice, činilo mi se da je koncert ipak na kraju bio donekle skraćen što je bila prava šteta jer se sigurno mogla ugurati još jedna stvar. Kako sam Agnete vidio sve ostale dane među publikom čisto sumnjam da je bend bio u nekakvoj žurbi…

Madder Mortem @ Brutal Assault 2017

Kao što je vjerujem svima poznato, METAL CHURCH su snimili novi album te nastupaju sa ‘povratničkim’ Mikeom Howeom i mislim da neću pogriješiti kada ću napisati da je cijeli nastup podređen njemu. Setlista se nije previše mijenjala od kada sam ih gledao zadnji put na HELLFEST-u te mi se čini kako su Mike i sam bend sve uigraniji i bolji. No isto tako sam dobio dojam da je kako je vrijeme odmicalo, Mikea ponijela euforija koja se odrazila i na njegov nastup. Na stranu što ponekad ima stvarno čudne pokrete, no činilo se kako je u nekim trenutcima pokušavao pjevati glasnije i više, a isto ne samo da je bilo nepotrebno, već za njega i neizvedivo. Također, prateći vokal basiste je bio ponovno previše istaknut, a spomenuti u tom području baš i nema previše dara. Ukratko, moglo bi se zaključiti da je nakon sjajno započetog nastupa (‘Fake Healer’) koncert na kraju zvučao poprilično pogubljeno. Bez imalo ustezanja bi se moglo reći da je za to bio zaslužan Mike jer je doslovce na samom kraju uništio klasik ‘Beyond the Black’ pokušavajući ga izvesti na ‘svoj’ način. A i iskreno gledajući, što se toga materijala tiče odista se stilski ne može niti približiti Davidu Wayneu.

Metal Church @ Brutal Assault 2017

Kada sam zadnji put gledao OVERKILL na BRUTAL ASSAULT-u činilo mi se da su imali jedan od nastupa karijere. Začudo, u ponoćnom terminu su uspjeli ponovno evocirati istu atmosferu. U ograničavajućih sat vremena OVERKILL su bez previše filozofije i praznog hoda isporučili sat vremena vrhunskoga thrash metala. Nastup je takoreći bio prepun klasika, otprilike šest albuma dotaknuto je s po jednom stvari dok su sa zadnjeg studijskog albuma odsvirane dvije stvari. Iako je cijeli bend bio za samu pohvalu, opet je ulogu glavnog ‘kolovođe’ kaosa preuzeo neponovljivi Bobby Blitz. Činilo se kako je isti ne samo sjajno raspoložen, nego i nekako dodatno nabrijan. Tako je ubrzo nastao dvosmjerni protok energije, a prvi redovi su izgarali od konstantnog divljanja. Uočio je to i sam Bobby, koji se pritom zahvalio publici uz riječi ‘You make feel like I’m 55 years old again’. Usput napisano, cijeli koncert je vrvio njegovim prepoznatljiv ‘dosjetkama’. Jednostavno, radi se o fantastičnom liku i sjajnom frontmenu . Kako to već biva, koncert je zatvoren i doveden do vrhunca sa obradom ‘Fuck You’ i nekako se činilo da je u tim trenutcima cijeli festivalski prostor doveden do usijanja. Jednostavno sjajno…

Overkill @ Brutal Assault 2017

Kao što to obično biva na festivalima, loša stvar zna biti preklapanje bendova. Tako su u gotovo isto vrijeme nastupe započeli SWANS i SAMAEL. Moja odluka je bila tim više teža jer su SWANS na maloj pozornici imali punu satnici od skoro dva sata. Na početku sam se ipak odlučio za SWANS-e, no kako su kasnili zbog uštimavanja i Girinog perfekcionizma, otišao sam na SAMAEL. Švicarci su otvorili sa ‘Shining Kingdom’ na koju su nadovezali ‘Rain’ te su pritom zvučali vrlo energično i u potpunosti uigrano. Zvuk je na početku bio odviše prebasiran, no nakon nekoliko stvari je sve donekle sjelo na svoje mjesto. Pišem ‘donekle’ jer je zvučna slika ipak bila malo preglasna pa se možda i nisu čuli svi elektronski detalji, no kako mi se činilo Xy je uveo neke dodatne i manje finese. Cijeli bend je bio odličan i činilo se da svaki član svira baš onako iz zadovoljstva. Izbor stvari je bio poprilično ziheraški, ali je isto tako bio upotpunjen s dvije nove pjesme s nadolazećeg albuma ‘Hegemony’. Kako se činilo iz prezentiranoga moglo bi se raditi o poprilično dobrom albumu s laganim osvrtom prema najhvaljenijem dijelu karijere. Iako se radilo o festivalskom nastupu, isti je na kraju ostavio dojam zaokružene cjeline i zapravo su i publika i bend bili za samu pohvalu.

Samael @ Brutal Assault 2017

Nakon SAMAEL-a sam se zaletio do male pozornice kako bih uhvatio SWANS-e i na moju radost još nisam došao do polovice koncerta koji kulmira sa dvije stvari sa zadnjega albuma. Zapravo, uletio sam u trenutku kada se je cijela stvar počela zahuktavati i gotov sam ostao zatečen kvalitetom zvuka. Jednostavno, bio je dovoljno glasan, ali isto tako razumljiv te su se i u najekstremnijim dijelovima čuli svi instrumenti. Kao i uvijek, Gira je vodio glavnu riječ i ‘dirigirao’ ostatkom benda te je pritom došlo do pomalo paradoksalne situacije. Naime, Michael je u dosta trenutaka iskazivao nezadovoljstvo prema (njegovoj) desnoj strani benda jer mu stvari očito nisu zvučale kako je on zamislio. S druge je pak strane bio oduševljen publikom i njihovom reakcijom. Nastup je završio gotovo ekstatično i na kraju se je činilo da su se i publika i Gira našli u nekakvom euforično-eksperimentalnom zanosu. Usprkos tome što sam odgledao sat vremena tj. polovicu nastupa bez problema mogu reći da se radilo o izuzetnom koncertu.

Otprilike sat vremena nakon završetka SWANS-a na maloj pozornici se našao još jedan pomalo ‘netipičan’ bend za orijentaciju festivala, a to su bili legendarni KMFDM. Da li zbog kiše ili stvarne zainteresiranosti, stvorila se je poprilična gužva u prvoj polovici male pozornice. No kako se činilo, na kraju su fanovi i ‘slučajni prolaznici’ bili takoreći oduševljeni. Zvuk je bio gotovo savršen i pružio pravu slika benda koji kombinira zvuk teških riffova, industriala i electra. Ono što je bilo za svaku pohvalu jest da su ‘pravi’ bubnjevi u spoju sa ‘sintetičkom’ ritmom bili kompaktni i nadopunjavajući te nije bilo onoga ‘kaskajućega’ prizvuka koji se zna dogoditi uživo bendovima takve orijentacije. Na gitari nije bilo Stevea Whitea, a kako mi se činilo, niti drugi gitarista nije bio onaj ‘službeni’. Iako iza sebe imaju veliki opus, bend je bez problema uspio spojiti različite faze tako da su posjetitelji jednako euforično reagirali na stvari s tvrđim prizvukom i na one koje su gotovo pop i/ili techno orijentirane. Sat vremena je prošlo jednostavno prebrzo i mora se priznati da su KMFDM ne samo dobrano protresli ‘Metal Gate’ pozornicu, već su zvučali i nekako osvježavajuće.

KMFDM @ Brutal Assault 2017

Večer su glavnoj pozornici zatvorili ROTTING CHRIST. Iako nisu imali baš sjajan termin, a ni vremenske prilike im baš nisu išle u korist, Grci su odsvirali jedan od ponajboljih koncerta. Usprkos konstantnoj kiši ispred pozornici se je našlo nekoliko tisuća ljudi koji su bend dočekali sa ovacijama. Takoreći prvim riffom je došlo do ‘povezivanja’ benda i publike te se je stvorila jedna gotova obredna atmosfera. Prije nekoliko godina sam ostao zatečen takoreći ‘upgrade’-anom verzijom ROTTING CHRIST-a, a nastup na BRUTAL ASSAULT-u je samo potvrdio da se progresija nastavlja. Sakis je u svakom mogućem trenutku poticao publiku, a isto su činili preostali dvojac na gitari i basu. Usprkos vremenskim nepogodama i pregorijevanju nekoliko zvučničkih kutija na desnoj strani razglasa, na ukupan zvuk stvarno nisam imao nikakvih prigovora. Zapravo, imao sam dojam da ne samo da čujem svaki instrument, već su i pozadinski ‘zvukovi’ imali detaljnu razgovjetnost. Cijeloj atmosferi je na neki način pridonosilo i samo nevrijeme pa su recimo u trenutku izvođenja ‘Apage Satana’ počele sijevati spektakularne munje. Bio je to definitivno jedan od ‘onih’ koncerata, a osobno bih mogao zaključiti da se možda radilo i o vrhuncu festivala.

Prvi bend kojega sam zbog ‘popratnih’ aktivnosti uspio uhvatiti trećega dana su bili SACRED REICH, a i to zadovoljstvo nije dugo potrajalo. Počeli su odlično i zvuk je bio poprilično dobar, no već i prije njihovog nastupa je bilo više nego očito da se približava nevrijeme. Nakon samo jedne odsvirane stvari počeo je puhati jaki vjetar koji je donio vrlo niske i guste oblake. Prvim olujnim udarom vjetra poderan je kompletni banner na lijevoj strani pozornice. Bend i organizator su zamolili posjetitelje da potraže zaklon te je nakon samo nekoliko minuta nastao pravi vremenski kaos koji je srušio ogradu na nekoliko mjesta i pretvorio veliki dio festivalskog prostora u kaljužu. Ne znam je li se bend vratio jer sam otišao potražiti ‘sigurno’ mjesto iz kojega se nisam micao idućih pola sata.

Zbog spomenutog nevremena mala pozornica pod šatorom je zatvorena sa gotovo svih strana pa je stvoren dojam nešto povećeg kluba. Ne znam da li zbog toga ili sjajnog nastupa POSSESSED-a, ‘Metal Gate’ pozornica je jednostavno bila preplavljena energijom. Zvuk je bio zaista odličan, a i sam bend je nastupio sa totalno old-schooleerskim štihom. No svakako treba pohvaliti Jeffa koji je očito bio presretan zbog cijelog ugođaja. Ukratko, bend je zvučao jednostavno sjajno i takoreći je bio točno pogođen zvuk s legendarnih ploča. Ne samo da zvučali bez greške, već sa totalnim prizvukom ponajboljih death metal vremena i samih klupskih-underground početaka. Tome je svakako pridonijela i publika koja je brutalno reagirala na svaku stvar. Izveli su i dvije nove stvari s nadolazećeg albuma koje su zvučale stilski identično onima sa početka karijere. Vrhunac koncerta je postignut sa ‘Death Metal’, a gledajući atmosferu činilo mi se da je bend bez problema mogao odsvirati još 3-4 stvari i da nimalo ne bi došlo do gubljenja intenziteta. Fenomenalno i nekako prekratko.

Francuski IGORRR su na puno mjesta najavljivani kao nešto spektakularno sa elementima progresije i avangarde pa sam ih odlučio pogledati sa zaista velikom znatiželjom. No ono što je uslijedilo ne samo da je bilo razočaranje, već se ispostavilo kao totalni gubitak vremena. Dakle, imali smo bubnjara, DJ-a, pjevačicu koja se zadržava u soprano-dionicama i nešto četvrto na vokalu što je izgledalo kao kromanjonac koji je (donekle) otkrio ‘corpse paint’. Muzički bi se to najbolje moglo opisati kao spoj na trenutke zaista sjajnih ideja koje su ugurane u što manje vremenskih razmaka sa gotovo nikakvim osjećajem za formu. Ukoliko su htjeli postići eksperimentalni efekt i tu su skroz fulali jer se prije svega ostavlja dojam nakaradnog kalemljenja. Mislim da je vrhunac ipak predstavljao DJ koji koristio Maca i koliko sam uspio po njegovim pokretima vidjeti, to je mu bio i jedini izvor zvuka. Moglo bi se zaključiti da je ‘miksao’ samog sebe i pritom glumio teško prenemaganje ‘stvaranja’. A što se tiče podloge, našlo se tu zaista svega, od dubstepa, breakbita, hardcore techna do klasičnim metalskih riffova. Koji je smisao svega toga doista ne znam, ali ostatak publike je bio takoreći u ekstazi. Eh sad, da li se radi li se tu o lukavim nakupinama (doslovce) ničega koje na prvu mogu impresionirati samo one ogrezle u jednoj ili sličnim scenama, teško je zaključiti. No mislim da mi je jasno zašto ovakvo nešto mogu popušiti podjednako ‘metalci’ i ‘avangardisti’. Iskreno, ja tu ne samo da nisam našao nekakav smisao, već mi je cijeli ‘projekt’ ostavljao dojam najobičnijeg pretencioznog smeća.

Igorrr @ Brutal Assault 2017

Na istoj pozornici su naredni SWALLOW THE SUN pružili skroz drugačiju atmosferu. Kada sam ih gledao zadnji put imali su i klavijaturistu, a sada je navedeni član zamijenjen samplerom što mi se je činilo pomalo bezveze. Što se same izvedbe tiče, bila je vrlo dobra i činilo se da je bend uspio pridobiti publiku, iako im stil na prvu baš i nije odviše prijemčiv. Zvuk nije bio tako loš, ali je bilo više nego očito da nedostaje razgovjetnosti instrumenata, posebice jedne gitare. Usprkos mahom pozitivnim stranama benda i publike jednostavno se nije moglo preći preko dojma da se je radilo o (za ovaj bend) prekratkoj satnici pa se tako s obzirom na njihov stil i dužinu stvari nije mogao stvoriti neki zaokruženiji dojam. Na stranu što se bend (posebice frontmen) trudio, rasvjete koja je bila stvarno dobro pogođena i publiku koja je na trenutke bila odlična imao sam dojam da je nešto nedovršeno ostalo visjeti u zraku. No to često zna i biti problem festivalski nastupa.

Oko nastupa FRONT LINE ASSEMBLEY-a još uvijek nisam siguran što bih mislio. Prvo, koncert je podosta kasnio što je bila činjenica koja se lagano ‘prenijela’ i na rasporede zadnjega dana. Drugo, tehničari su netom prije nastupa počeli sa namještanjem projektora što se zasigurno može obrazložiti isključivo kao propust organizatora. Onako, čisto sumnjam da takvo nešto nije najavljeno od strane benda. Kao triviju treba spomenuti da je navedeno postavljenje izvedeno od strane dvojice tehničara s ljestvama čije su aktivnosti u jednom trenutku podsjećale na daleko poznati dvojac iza crtića ‘A je to!’. Kada je sve bilo posloženo na svoje mjesto na početku se je činilo da će raditi o sjajnom nastupu. Za početak, zvuk je bio jednostavno sjajan što je podrazumijevalo da ima onaj tako potreban industrial-potisak, odlično pogođenu dozu sintetičnosti i preciznu razumljivost u cijelom spektru. Iako se nisu vrtjele za vrijeme svih stvari, projekcije su bile minimalistički pogođene. Cijeli ambijent je bio ispunjen dimom i poprilično komornom rasvjetom kakva uostalom i treba biti za ovu vrstu žanra. No glavni problem je ležao u frontmenu koji se je činio gotovo letargičnim, a ništa bolje mu se ne bi mogla opisati niti izvedba u prvih par stvari. Kada su kasnije uslijedile stvari sa upotrebom efekata i modulatora dojam se je donekle popravio, no ipak se na podosta mjesta činilo da se Billu ili ne pjeva ili jednostavno ima loš dan. Radilo se o jednome ili drugome, oboje smatram neoprostivima posebice zato što na BRUTAL ASSAULT-u zna nastati izvrsna atmosfera kod grupacija koje su odmaknute od metalnog pravca.

Front Line Assembly @ Brutal Assault 2017

CLAWFINGER su nastupili na glavnoj pozornici nekoliko desetaka minuta iza ponoći i pritom su napravili predobru atmosferu. Na stranu što bend odavno nema što novoga za reći, zadnji album su objavili prije desetak godina te su se raspadali preko nekoliko puta, no uživo funkcioniraju zaista izvrsno. Osim puke izvedbe nađe se tu podosta zdrave zajebancije, no podjednako tako i ‘divljanja’ samih članova. Tako je ovaj put frontmen završio u publici od kuda je izveo i pola jedne stvari. Usprkos kraju dana, posljedicama oluje i svih ostalih negativnosti toga dana publika se nije dala smesti te prva trećina prostora ispred pozornice nije prestajala s skakanjem. Bend je pokrio cijelu diskografiju i začudo, s prvijenca su izveli samo dvije stvari (naravno ‘Nigger’ je bio nezaobilazan). I zapravo tu su pokazali svu svoju snagu jer su srčanim pristupom pokrenuli i one koji zasigurno nisu upoznati s opusom benda. Ako ćemo cjepidlačiti, dalo bi se reći da Zakov vokal ponekad i nije bio na visini zadatka, no uz sve prije spomenuto može se napisati da je koncert bio pun pogodak i, budimo iskreni, pomalo proračunat odabir organizatora.

Prvi bend kojega sam pogledao zadnjega dana su bili ARTILLLERY i moram priznati da to nije bilo ništa posebno. Iako su zvučali poprilično dobro, jednostavno nisam dobio dojam da su ikada prerasli B-ligu thrash metala. Zapravo bi bolje bilo napisati da su zapeli u nekakvom bezizlaznom limbu u kojemu na prvu sve zvuči odlično, ali već u idućem trenutku upadaju u ponavljajuće praznine. Isti dojam sam dobio i za vrijeme izvođenja starijeg materijala pa može biti da niti ja nisam bio raspoložen za njih, no u svakom slučaju nisam dobio neki bolji osjećaj od puke prosječnosti. Frontmen je u više navrata pokušao dodatno animirati publiku te je pritom uslijed zanosa znao lupetati takve gluposti što zasigurno nije pojačavalo ionako ‘klimav’ dojam. Prema riječima samih članova u publici se našao fan kojemu je ovo bio šezdeseti (brojaka 60!) odgledani nastup što će reći da bend ima podosta razloga za postojanje.

Artillery @ Brutal Assault 2017

PRONG su za razliku od nastupa na HELLFEST-u na češkom teritoriju bili takoreći fantastični. Kako se radilo (prema riječima samih članova) o zadnjem nastupu na turneji, bend je dao sve od sebe kako bi ugurao što više stvari i energije u ionako kratku satnicu. Publika je reagirala jednako burno i ubrzo je nastala sjajna atmosfera. Zvuk je bio isto tako odličan, a bend je svirao bez greške i (činilo se) nekako dodatno nabrijano. Za ovo potonje je posebno bio zaslužan basist Jason koji u dosta trenutaka publici nije dao mjesta za bilo kakav odmor. Setlista je pokrivala dosta veliki dio diskografije, ali sa ipak najvećim naglaskom na ‘Cleansing’ (3 stvari). Izveli su i jednu sa novoga albuma i nažalost, niti naboj uživo mi nije uspio popraviti osjećaj da s tim albumom nešto ne štima. Uglavnom, unatoč kratkoj satnici PRONG su razvalili veliku pozornicu i mislim da su jednostavno zaslužili bolju satnicu, odnosno kasniji termin. Ipak, ‘Snap Your Fingers, Snap Your Neck’ je donekle dobro poslužio za poziv za zadnje divljanje i poprilično dobro zatvaranje koncerta.

Prong @ Brutal Assault 2017

Ovo je bio treći put da sam gledao MANTAR i zanimljivo je da sam ih svaki put vidio u drugačijim prostorima. Ono što me je kod njih posebno fasciniralo jest da su bili podjednako odlični u klupskom prostoru (bolje napisati ‘predvorju’) pred tridesetak posjetitelja kao i na velikoj pozornici pred tisućama ljudi. Sada su nastupali takoreći u ‘međuprostoru’ na najmanjoj pozornici festivala. Ono što sam skužio jest da zbog specifičnog stila vrlo važnu ulogu ima i osoba za miks-pultom i pritom ne mislim na odnos dobar-loš, nego na činjenicu da su, recimo, na BRUTAL ASSAULT-u takoreći izgubili onaj rockerski prizvuk, a bend je zadobio daleko veću sludgersku auru. Usprkos tome, sve najvažnije karakteristike ovoga dvojca su i dalje uživo besprijekorne. Tu prije svega mislim na instrumentalno ‘razumijevanje’, dozu groovea, prgavi stav frontmena/gitariste i neopisivu količinu energije. Istina jest da su na trenutke znali zaći u nešto bučno-prljavije dijelove, no važno je da i dalje posjeduju fenomenalnu reskost, brutalnu sirovost i nekakvu iskonsku početničku zaluđenost. Tako su MANTAR pružili odličan nastup kojega je od čiste genijalnosti tek dijelilo malo bolje razumijevanje osobe za misk-pultom.

Mantar @ Brutal Assault 2017

Zbog MANTAR-a sam zakasnio na početak DEMOLITION HAMMER-a na glavnoj pozornici, a tamo me je dočekao pravi kaos. Za početak, ‘starkelje’ su rasturali! Isporučili su takvu količinu brutalnog i primitivnog thrash metala da se je na trenutak mogao dobiti osjećaj (paradoksalno s obzirom na izgled članova) da se nalazimo u što-ja-znam recimo u 1985. godini. Posjetitelji su reagirali jednako tako brutalno tako da se je stvorila poprilično kaotična atmosfera. Tako sam vidio dvojicu šepajućih i jednoga krvavoga nosa kako napuštaju mosh-pit, no na licima im baš i nisam primijetio da im je zbog toga odviše žao. Bend je uživo bio izvedbeno odličan i istina jest da tu nema neke prevelike virtuoznosti, no za to treba imati izdržljivosti i (prije svega) uigranosti za postizanje brutalne brzine. Originalni članovi ne samo da su navedeno odradili s lakoćom, već su se ponašali kao da su dvostruko mlađi i pritom uživaju kao potpuno zaluđeni klinci. Totalni old-school!

Demolition Hammer @ Brutal Assault 2017

Nastup TIAMAT-a bih uvrstio u najveću propast festivala. Kada sam ih gledao na ‘oproštajnoj’ turneji bilo je više nego očito da uzrok tadašnjeg prekida rada nije nikakva bolest nego Johanova ovisnost. Tada je i u takvome stanju mogao funkcionirati u bendu, a sada ne samo da izgleda gore nego ikada, nego bi valjda njegovu sliku trebalo uvrstiti na plakat o štetnosti droga. Da bi propast bila veća, odlučili su svirati ‘Wildhoney’ u cijelosti te se je tako Edlund uspio prosrati po možda najljepšem i najvažnijem trenutku karijere. Bend je zvučao relativno dobro dok je spomenuti ‘veseljak’ tek odrađivao dionice i to vrlo vrlo loše. Međutim, u njegovoj projekciji je očito bio uvjeren da se radi o svemirskom poslanju te je pritom zauzimao i takav stav, a bacanje svojih narukvica u publiku mu se valjda činilo kao predaja božanske ljubavi. No pravi biseri su tek uslijedili između stvari kada su nastupila narkomanska trkeljanja jednakih otprilike onima u Bareta i Urbana u njihovima ‘najluđim’ danima. Kako je egocentrični ‘zanos’ rastao tako su i preko instrumentalnih dijelova kretale brbljarije tipa ‘I was in a hotel room and, aaah, there was no Internet’ i otprilike na 2/3 koncerta sam se pokupio odlučivši da ne želim još više ukaljati uspomene na sjajne koncerte odgledane nekada davno kada su odista i bili bend. Što se tiče klošara (pritom ne želim vrijeđati beskućnike) Edlunda, mislim da bilo najbolje ili da se ubije ili da se skine sa tko-zna-već-čega. No prije svega, TIAMAT više ne bi trebao niti smio dirati.

Tiamat @ Brutal Assault 2017

Nakon ovakve propasti bio je pravi gušt pogledati VALLENFYRE. Na maloj pozornici je uz velike količine dima i (prema traženju benda) gotovo minimalističke rasvjete stvorena zaista sjajna death metal atmosfera. Istina jest da bend ne pruža apsolutno ništa novoga, već se bazira na takoreći skandinavskom old-school deathu srednjeg tempa. I da, pritom zvuče sjajno i to bez ikakvih umišljanja ili možebitnih pretenzija, već se gotovo sve svodi na nekakvo hommage podvlačenje. Zvuk je za ovu vrst žanra bio gotovo perfektan, a uz odličnu izvedbu bi svakako trebalo pohvaliti i Gregora. Isti se nije (kao uostalom nitko iz ostatka ‘supergrupe’) nimalo isticao, ali je zato između stvari izbacivao fantastične doze britanskog humora. Ukratko, cijeli nastup bi se ukratko mogao opisati kao posebna atmosfera koje je prizvala davna i (nažalost) odavno prohujala vremena. I da, (opravdano) djeluje ukoliko uopće i niste štovatelj death metala.

Zadnji bend koji sam odabrao za ‘oproštaj’ sa festivalom su bili AMORPHIS i bio je to više nego odličan pogodak. Inače, Fince sam gledao više-niti-sam-ne-znam koliko puta, no ovaj nastup mi se činio možda i ponajboljim od svih. Zvuk je bio odličan, a usprkos zgusnutoj satnici, AMORPHIS su uspjeli ostaviti zaista sjajan potpis. Za početak moram napomenuti da sam ih doživio na potpuno drugačiji način negoli ikada do sada te sam imao dojam da gledam nekakvu progresivniju verziju benda. Setlista začudo nije bila toliko ziheraška veće se je podosta oslanjala na zadnji album. Iskreno, potonjeg baš nikada nisam uspio u potpunosti ‘svariti’, no uživo su mi te stvari zvučale gotovo pa odlično. Usprkos tome što se radilo o velikoj pozornici i otvorenom prostoru, učinilo mi se da je na neki način stvorena ‘prisnija’ atmosfera, više nalik onoj u manjim prostorima. Nadalje, dobio sam dojam da su i sami članovi imali nekakvu posebnu energiju i komunikaciju koja je više nalikovala kvalitetnim prog-bendovima. Zbog takve atmosfere je čak i izlizana ‘House of Sleep’ zvučala gotovo fantastično i gotovo bez onog jeftino-lošeg prizvuka. Jednostavno, bio je to jedan od onih trenutaka kada se poklope bend, publika, sjajan zvuk i odlična rasvjeta te kada sve od prije poznato zadobije neke skroz nove obrise…

Amorphis @ Brutal Assault 2017

Eto, prošlo je još jedno izdanje festivala koje je u odnosu na prošlu godinu pokazalo poboljšanje u rješavanju gužvi, no globalno gledano nije donijelo neke novitete. Opet, kroz sve ove godine mi se ionako činilo da BRUTAL ASSAULT, odnosno njegovi organizatori zauzimaju takoreći jedan ‘plutajući’, gotovo smireni stav. Nekome to odgovara, nekome ne, a iskreno, iako sam se podosta puta znao iznervirati organizacijom, s druge strane mi i pomalo odgovara taj skroz drugačiji štih. Pritom prije svega mislim na odličnu lokaciju i omanji kapacitet bez prevelikih gužva. Eh da, službeno je festival bio rasprodan i sada više nisam siguran da li su i Česi po tom pitanju preuzeli njemačke ‘standarde’ ili se radilo o čisto marketinškom potezu. Jednostavno, do sada nikada nije bio rasporedan, a znao sam viđati daleko veće gužve… Što se tiče cijena ulaznica pa čak i onih hrane i pića, po trajanju i line-upu gotovo da i nema konkurencije. S druge strane, i glavni bendovi imaju kraću satnicu u odnosu na druge festivale… Uglavnom, čini se da je ste sa BRUTAL ASSAULT-om uvijek na nekoj vagi. Zasada mene još uvijek drži ona pozitivna strana cijele priče.

Boris Tintor

Foto: Nenad Iljadica

Fotogalerija ‘BRUTAL ASSAULT 2017.’

@ Pevnost Josefov, Jaromeŕ 09-12/ 08/ 2017

LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK LINK