Izbornik

BONFIRE – Temple Of Lies (AFM Records)

Bonfire-TempleOfLiesBONFIRE po stažu spada među najstarije njemačke hard rock bendove, no usprkos tome ne može se pohvaliti s nekom većom i značajnijom karijerom. Osnovan je 1972. godine u Inglostadtu u Bavarskoj kao CACUMEN, a do 1986. godine i promjene imena u sadašnje objavio tek dva, možemo reći relativno nezapažena albuma. Od promjene imena pa do današnjih dana stiglo ih je još 15 s promjenjivim uspjehom, ali većina njih ipak relativno zapažene kvalitete koja je BONFIRE-u omogućila da nađe svoje mjesto unutar, prije svega, njemačke scene. Pa i malo šire.

Možda su i mogli napraviti više da nisu nekoliko puta ‘odlazili i dolazili’, pa im je ‘kontinuitet nekontinuiranosti’ gotovo pa jedna od glavnih značajki. Tako su se u proteklih 30-ak godina nekoliko puta rastajali i sastajali, zastajali i nastavljali, sudili i odsudili, napravili ‘brdo’ promjena line-upa, a posljednja od njih zbila se tijekom 2015. i 2016. Tada su se Hansu Zilleru, jedinom preostalom originalnom članu benda i ‘vlasniku branda’ BONFIRE-a, pridružili najprije gitarist Frank Pané, basist Ronnie Parkes i bubnjar Tim Breideband, a u konačnici i pjevač Alexx Stahl, čiji je prethodnik bio David L. Reece, pjevač ACCEPT-a na ‘Eat The Heat’ albumu iz 1989.

Drugi je to album, nakon lanjskog ‘Byte The Bullet’ ove postave i, rekli bismo, stilski i koncepcijski na njegovom tragu. Gotovo pa zadivljujući, puni i nadasve sočni, visoki Alexxovi vokali sa snažnim suportom pratećih solo i zborskih pjevanja, uz izvrstan zvuk gitare s gustim groove riffom i razvučenim, tehnički dotjeranim solažama, te blistavim, robusnim ritmikama njegove su glavne karakteristike. Indivdualne.

Skupno pak je to kuštravi melodični hard rock/heavy metal u stilu kasnih 80-ih, žestok, energičan i gnjevan, nasrtljiv i uporan, nadasve sugestivan, a katkad i emotivan. Konstrukcijski nimalo složeniji nego bi trebao biti, s najjačim utjecajem očekivano, gitara i vokala i klavijaturama koliko ih treba biti. Odnosno – taman.

Album započinje s polu-dramatičnim introm ‘In The Beginning’, pola ‘napucanim’ s pianom, pola neo-klasičnim heavy gitarama te naracijama američkog glumca Davida Michaela Williamsona, a ulaz u album je energetska ‘Temple Of Lies’, heavy/power u stilu HELLOWEEN-a, ‘najdrugačija’ pjesma na albumu. Jer ostale su manje više hard rock pjesme srednjeg tempa (‘On The Wings of an Angel’, ‘Feed Fire’), plus ubrzanija ‘Stand Or Fire’, koje na dva dijela ‘lomi’ balada ‘Comin’ Home’. Naime, upravo su spomenute pjesme prvi, dosta bolji dio albuma, iako i u nastavku se može ponešto dobroga osluhnuti.

Poput ‘I’ll Never Be Loved By You’ koja kombinira srednji i umjereno brzi tempo, ‘Love The Way You Hate Me’ je s izraženijim ambijentalnim klavijaturama, a u ‘Crazy Over You’ kvalitetnu potporu Alexxu daju zborska pjevanja. Iako ima tih nekih oscilacija u drugoj polovici albuma, ‘Temple Of Lies’ bi mogli nazvati ‘timskim’, očito rezultatom sličnih ideja, promišljanja, u konačnici i skupnog rada. I jednim od žešćih koje je bend snimio u svojoj karijeri.

A sad, njihova, kao i mnogih od nas, lirička ‘zanovjetanja’ i nezadovoljstva političkom situacijom u svijetu, teško da će nešto uspijeti promijeniti. No da bi ‘Temple Of Lies’ mogao ponešto promijeniti u odnosu hard rock fanova spram BONFIRE-u, to da. U pozitivnom smislu, dakako.

Ocjena: 7/10

Ljudevit Cikač – Ciky